zProjekti
zProjekti
Nije implementirano Tražilica
ZNANSTVENI PROJEKTI 2024-4-26
zProjekti Lista prihvaćenih znanstvenih projekata - 2. ciklus
Lista prihvaćenih znanstvenih programa
Liste prihvaćenih znanstvenih projekata
Arhiv projekta
(2002. - 2005.)
Pretraživanje arhiva
(2002. - 2005.)
Arhiv projekata
(1996. - 2002.)
Pretraživanje arhiva
(1996.-2002.)
Svibor (1990.-1995.)
Detalji
Projekt: Teški Majorana neutrini u fizici čestica i kozmologiji 
Voditelj: Davor Palle
Ustanova: Institut "Ruđer Bošković", Zagreb 
Sažetak: Glavna tema istraživanja na projektu su teški Majorana neutrini kao čsetice hladne tamne tvari. Središnji problem fizike elementarnih čestica i kozmologije je razrješenje problema tamne tvari, a u prethodnim istraživanjima pokazano je da SU(3) konformna unifikacija jakih i elektroslabih međudjelovanja sa nekontraktibilnim prostorom kao mehanizmom narušenja konformnih, diskretnih i kalibracijskih (gauge) simetrija, sadrži lake i teške Majorana neutrine. Postojanje fundamentalne skale definirane masom slabih gauge bozona implicira opservabilne pojave (efekte) u kvantnoj kromodinamici (QCD) i elektroslaboj teoriji. Viši redovi računa smetnje u QCD-u sa fundamentalnom skalom trebali bi povećati preciznost predikcija o pojačanju QCD amplituda na visokim energijama u odnosu na standardnu teotiju (opaženo na TeVatron-u). U nesingularnoj teoriji su rješenja Dyson-Schwinger jednadžbi matematički dobro definirana i to nam omogućava studij Greenovih funkcija i spektra teorije. Eksperimenti su već potvrdili da neutrini uistinu iamju male mase i da dolazi do miješanja neutrinskih familija, a nova opažanja atmosferskih Čerernkovljevih teleskopa pokazuju da se izvor gama zračenja u središtu naše galaksije može najprirodnije objasniti anihilacijom vrlo teških čestica hladne tamne tvari. Teški Majorana neutrini su vrlo izgledni kandidati za takve čestice. Budući su ranija istraživanja pokazala da je jedino nesingulatna Einstein-Cartanova kozmologija fizikalno i matematički kompatibilna sa nesingularnom SU(3) konformnom teorijom fizike čestica, prirodno je nastaviti istraživanja u tom smjeru. Najnovija mjerenja WMAP satelita ukazuju na potrebu analize podataka neizotropnim i nehomogenim kozmološkim modelima, a upravo Einstein-Cartanova kozmologija predskazuje takva odstupanja od Robertson-Walker geometrije. Opažena neizotropnost nije objašnjiva inlatornim modelima. Uz galaktičke korelacije, kozmičko pozadinsko zračenje predstavlja važan kozmološki test, pa je kovarijantni i gauge invarijantni pristup računu fluktuacija pozadinskog zračenja nužan za analizu u neizotropnim modelima. 

Natrag