|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Telomerazna aktivnost i imunofenotipske karakteristike limfocita u melanomu kože |
| Voditelj: |
Gordana Zamolo-Končar |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Rijeka |
| Sažetak: |
Dermatopatološka diferencijalna dijagnostika između benignih nevusa, graničnih displastičnih nevusa i malignih melanoma još uvijek predstavlja veliki izazov, budući da morfološka, patohistološka i imunohistokemijska analiza nije uvijek dostatna za sigurnu dijagnozu. Analize stanica ekscidiranih malignih tumora pokazale su visoke vrijednosti telomerazne aktivnosti koja se povezuje sa transformacijom u besmrtne stanice, a ranija istraživanja pokazala su da je porast telomerazne aktivnosti u korelaciji s progresijom tumora i stupnjem maligniteta. Telomeraza je specijalizirana reverzna transkriptaza koja je odgovorna za održavanje konstantne dužine telomera na krajevima kromosoma eukariotskih stanica ( sintetizira sekvence TTAGGG koje se ponavljaju na krajevima kromosoma).U diferenciranim somatskim stanicama dužina telomera se smanjuje za približno 50-200 nukleotida po staničnoj diobi. Konačno, smanjenjem telomera na kritičnu duljinu, prestaje dioba stanice koja tada normalno podliježe apoptozi. Pokazano je da je telomeraza važan biomarker malignoma, a ujedno i prognostički pokazatelj.
Cilj istraživanja je utvrditi vrijednost telomeraze u bioptiranom tkivu zdrave kože, benignih i displastičnih melanocitnih promjena, te u primarnim i metastatskim melanomima da bi se utvrdila eventualna korelacija između razine telomerazne aktivnosti i progresije melanocitnih promjena. Time se može utvrditi dijagnostički i prognostički značaj razine telomerazne aktivnosti obzirom da je pokazano da se ista povećava sa tumorskom progresijom. Ujedno bi se određivanjem aktivnosti telomeraze pratile melanomske stanice u perifernoj krvi, te tako pokušalo spriječiti pojavu recidiva i metastaza melanoma.
Istovremeno mjerenje proliferacije markerom Ki-67 u kombinaciji s procjenom telomerazne aktivnosti može pomoći otkrivanju rane tumorske transformacije koja se ne može utvrditi konvencionalnom morfologijom. Također ćemo istražiti ulogu imunološkog mehanizma (limfocitni infiltrat) u melanocitnim promjenama, koji je moguće odgovoran za regresiju istih. Na taj način možemo pravovremeno utvrditi rizik za nastanak recidiva i metastatske bolesti, te pritom primjeniti odgovarajuću kiruršku i onkološku terapiju.
Rezultati koje očekujemo od ovih istraživanja mogli bi pružiti značajan doprinos u diferencijalnoj dijagnostici melanocitnih promjena, ranom otkrivanju recidiva kao i potencijalno metastatske bolesti kod melanoma te tako omogućiti pravovremenu primjenu imuno i kemoterapije. |
|
|
|
|
|
|
|
