|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Modernizam i prostorni identitet Hrvatske u dvadesetom stoljeću |
| Voditelj: |
Boris Magaš |
| Ustanova: |
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti |
| Sažetak: |
Projekt je koncipiran kao trajna dogradnja i razrada stručnog rada HMA-HAZU i drugih Akademijinih jedinica u kojima se sustavno prikupljanju i obrađuju izvori za povijest hrvatske arhitekture. Projekt obuhvaća dva polja istraživanja: znanstvenu obradu do sada prikupljenih izvora te njihovu znanstvenu interpretaciju i integraciju u dosadašnja saznanja o povijesti hrvatske arhitekture. Obim do sada prikupljenih izvora (32 osobna arhivska fonda) zahtjeva strukturu projekta koja omogućuje etapno nastavljanje u višegodišnjem razdoblju.
Projekt bi istraživački bio usmjeren na procese formiranja identiteta hrvatske moderne arhitekture od zadnjeg desetljeća 19. st. do 70-ih godina 20. st., praćenje kontinuiteta njenog razvoja i njezino pozicioniranje unutar zapadnoeuropskog kulturno-povijesnog konteksta. Procesi će se istražiti u najvažnijim historiografskim kontekstima kroz nove povijesne izvore i pristupe.
Težište istraživanja bit će na valorizaciji opusa i doprinosa svih relevantnih arhitekata i teorijskih usmjerenja, te razvoju novih tehnologija građenja, građevinske regulative, sistema obrazovanja i drugih kulturno-socijalnih uvjeta. Pojedine realizacije koje prezentiraju vlastitost hrvatskog arhitektonskog izraza bit će posebno istaknute i razrađene.
Program će se realizirati kroz tri problemsko–kronološke cjeline: secesija - proboj moderniteta (1892.–1918. g.), moderna - međunarodni poticaji i tradicija (do 1945. g.) i procesi rekonceptualizacije moderne (do 1970-ih) što omogućava etapno izvođenje projekta. U obuhvatu tih cjelina definirat će se pojedinačne teme, kojima će se, u konačnici, sustavno interpretirati prikupljeno gradivo a predmet istražiti u cjelini.
U tematski ciljanim istaživanjima, unutar etape predviđene ovim trogodišnjim razdobljem, istražit će se najvažniji doprinosi referentnih arhitekata, a monografski obraditi opusi i djelovanje arhitekata E. Weissmanna i B. Bernardija.
Istodobno će se izrađivati znanstveno-obavijesna pomagala za do sada prikupljeno i identificirano gradivo te kritička izdanja izbora vrijednoga gradiva.
Primjena rezultata istraživanja je podjednako akademska i pragmatična; u područjima povijesti i teorije arhitekture, kulturno-povijesnih i povijesno umjetničkih studija te zaštiti kulturne baštine, urbanističkom i arhitektonskom projektiranju i visokoškolskoj naobrazbi. |
|
|
|
|
|
|
|
