zProjekti
zProjekti
Nije implementirano Tražilica
ZNANSTVENI PROJEKTI 2024-4-26
zProjekti Lista prihvaćenih znanstvenih projekata - 1. ciklus
Lista prihvaćenih znanstvenih programa
Liste prihvaćenih znanstvenih projekata
Arhiv projekta
(2002. - 2005.)
Pretraživanje arhiva
(2002. - 2005.)
Arhiv projekata
(1996. - 2002.)
Pretraživanje arhiva
(1996.-2002.)
Svibor (1990.-1995.)
Detalji
Projekt: Srednjovjekovni grad u Dalmaciji 
Voditelj: Ivo Babić
Ustanova: Građevinsko-Arhitektonski fakultet, Split 
Sažetak: Dalmatinski gradovi, kolektivna umjetnička djela dorađivana u toku tisućljeća, nisu još uvijek percipirani, barem ne u dovoljnoj mjeri, kao najvredniji spomenici u kulturnom inventaru Hrvatske. Povijesne jezgre većine dalmatinskih gradova sačuvale su urbanu plastiku ne samo zbog povijesnih zastoja već i stoga što su se nadovezale na prirodne zaokružene cjeline. Korčula i Dubrovnik očitavaju se do danas poput skulptura. Trogir svojim sažetim obrisima, smješten na otočiću doima se poput dvorca na vodi s prizmama kula i kristalima svojih zvonika. More oko povijesne jezgre Trogira obranilo je grad da ga ne rastoči i zaguši nova kaotična izgradnja, što je zadesilo većinu dalmatinskih gradova. Dalmatinski gradovi imaju zaokružene neponovljive fizionomije, osobnosti ali i zajednička regionalna obilježja, što proizlaze iz specifičnih prirodnih i povijesnih prilika svojstvenih istočnoj jadranskoj obali. Ne može ih se, stoga, svoditi na utjecaje zapadne, italske strane jadranske obale, niti ih se može tumačiti kao nekakve spomenike mletačke civilizacije. Dalmatinski gradovi, uostalom započinju svoj život u prethistoriji ili u antici, zaokružuju svoje obličje u srednjem vijeku, dakle prije mletačkih osvajanja s kojima se početkom XV. stoljeća ustaljuje vlast Serenissime. Osebujnost dalmatinskog urbanizma prije svega je gradnja u kamenu. U povijesnim jezgrama dalmatinskih gradova sve je od kamena, ne od opeke kao u Veneciji. Dakle, njihova poetika proizlazi iz naravi kamena. Stoga se poetika dalmatinskih gradova ne oslanja na slikarske valere žbuke, opeke, obojenih pročelja kao u Veneciji već na kamenu, koji nije tek obloga već gradivna materija od pločnika, zidova kuća pa čak do krovnog pokrova. Većina postojećih gradova imaju početke koje sežu u prethistoriju. No, najbujniji razvitak, nakon antičkog doba, doživljavaju u srednjem vijeku. Tako je njihova geneza i morfologija u biti srednjovjekovne naravi. 

Natrag