|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Personalistička etika za suvremenog čovjeka |
| Voditelj: |
Iris Tićac |
| Ustanova: |
Sveučilište u Zadru |
| Sažetak: |
Cilj je ovog istraživanja ponuditi i razraditi jedan odgovarajući model personalističke etike koji se oslanja na opće principe i spoznaju istine o dobru. To uključuje povezivanje uvida suvremenih modela personalističke etike s objektivističkim i realističkim principima filozofije kakvu susrećemo u klasičnoj filozofiji (Aristotel, Toma Akvinski). Projekt polazi od pretpostavke da takav model etike može pružiti zadovoljavajući odgovor na goruća etička pitanja koja provociraju pitanje ljudskog identiteta, ali i doprinijeti rješavanju sporova nastalih unutar same etike. Istraživanje započinje koncepcijom personalističke etike koja se s jedne strane oslanja na koncepciju čovjeka kao bića koje se usavršava putem dobra a s druge strane, na pretpostavci istine o dobru. Time su implicirana također i stara pitanja među kojima je temeljno pitanje principa prema kojima se ravna ljudsko djelovanje. Dvojbe koje prate promišljanja etičkih problema ukazuju na to da su i sama etička načela postala upitna. Istraživanje će raspraviti smisao i područje važenja temeljnih etičkih principa. S tim u svezi kao ključno nameće se pitanje samih temelja etičkih principa i normi koje iz njih proizlaze, etičke relevantnosti pojma «ljudska narav» i značenja principa «naravnog zakona» kao temeljnog načela za prvi etički princip praktičnog uma: «dobro treba činiti, zlo izbjegavati». Naše će istraživanje pokazati da razne suvremene personalističke etike ne uspijevaju afirmirati konkretnu realnu osobu kao princip i svrhu etiku, zbog spornog ili pogrešnog poimanja ljudske naravi, naravnog zakona ili isključivanja općih etičkih principa. Istraživanje će ukazati na razloge zbog kojih se osoba ne ostvaruje automatski iz ljudske naravi nego snagom slobode i samoodređenja.Time istraživanje ulazi u analizu moralne razine ljudskog dostojanstva pokazujući zašto tek moralno djelovanje realizira ljudsku narav, kako se osoba ostvaruje do osobnosti kada aktualizira ljudsku narav u ćudorednim činima i snagom kreposti,odnosno uzdiže se do «etičkog subjekta» pod pretpostavkom otvorenosti prema drugome i odgovornosti pred vrednotom drugog. Time istraživanje ulazi u analizu etičkog značenja ljubavi. |
|
|
|
|
|
|
|
