|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Rubni žanrovi u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća |
| Voditelj: |
Zlata Šundalić |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Osijek |
| Sažetak: |
Ključne polazišne spoznaje: književnopovijesni prikaz hrvatske književnosti 18. stoljeća pokazuje da se ona najčešće sagledava kroz nekoliko bitnih sastavnica: intenzivira se ispreplitanje estetske i pragmatičke funkcije teksta, te se stoga često govori o odgojiteljima i pjesnicima; zamire dramski i kazališni život u Dubrovniku, te se pojavljuje školska drama u sjevernoj Hrvatskoj; zanimljiv je i rad na leksikografiji. Kao primarni se žanrovi navode: ep (pučko-prosvjetiteljski, povijesni, religiozni, šaljivo-komični), poezija prosvjetiteljskoga i prigodničarskoga karaktera, te drama (frančezarije, talijanarije i domaća drama u Dubrovniku, te školska isusovačka drama na sjeveru Hrvatske). U ovom vremenu izrazitog stilkog pluralizma govori se o: prosvjetiteljstvu, racionalizmu, baroku, rokokou, neoklasicizmu, predromantičarskim kretanjima, što sve samo upozorava na različost utemeljenosti naše književnosti u određenim kulturnim sredinama.
Ciljevi i hipoteza: cilj je ovoga istraživanja usmjeriti pozornost na sekundarne žanrove hrvatske književnosti 18. stoljeća, ili određenije na djela subliterarnoga nivoa i utilitarnoga karaktera, kao što su: propovijedi, molitvenici, katekizmi, lekcionari, evanđelistari, samostalne pjesmarice ili u kombinaciji s molitveničkom, katekizamskom ili nekom drugom građom. U istraživanje se kreće s hipotezom: u nabožnoj se literaturi nalaze i oni dijelovi koji potvrđuju svoju književnoestetsku dotjeranost, te kao takvi aktivno sudjeluju u stvaranju hrvatske nacionalne književne povijesti.
Očekivani rezultati: istraživanje bi trebalo pokazati da hrvatska književnost 18. stoljeća nema samo sporadične primjere proze onoga vremena, nego da upravo ovu žanrovsku prazninu popunjavaju vrijedni prozni segmenti iz djela nabožne literature.
Način provjere rezultata: na temelju prikupljenih podataka načinila bi se bibliografije onih rubnih žanrova koji to još uvijek nemaju (npr. propovijedi). Bibliografiju bi pratilo i objavljivanje odabranih vrijednih ulomaka. Navedeno bi se usporedilo s podatcima koje nude povijesti stare hrvatske književnosti i ostala literatura vezana uz ovu problematiku.
Važnost predloženog istraživanja: tematsko-motivskim usmjerenim čitanjem (u odnosu na svakodnevicu, ženu, muškarca, biljku, životinju, ...) rubnih žanrova hrvatske književnosti 18. stoljeća progovorilo bi se o jednoj vrlo često prešućivanoj a ogromnoj građi, koja je prozno oblikovana, i to u vremenu za koje se kaže da proze ima vrlo malo. |
|
|
|
|
|
|
|
