|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Održivost ekonomskog rasta i zaštite okoliša u uvjetima globalizacije |
| Voditelj: |
Dušan Strahinja |
| Ustanova: |
Ekonomski fakultet, Rijeka |
| Sažetak: |
Nesumnjivo, trgovinska liberalizacija kao i međunarodno kretanje kapitala koje intenzivira inozemne investicije – rezultirat će dodatnim i povećanim opasnostima po očuvanje prirodnih resursa.
Milenijski razvojni ciljevi proizašli iz Milenijske deklaracije OUN (rujan 2000.). sumiraju i daju sadržajne obveze svim zemljama u smislu poduzimanja svih mjera koje trebaju smanjiti postojeće razvojne disproporcije. Deklaracijom se apostrofiraju vrhovni ciljevi razvoja kao što su: unapređenje blagostanja svih ljudi na zemlji, pomoć u ostvarivanju njihovih ljudskih potencijala, smanjivanje nesigurnosti i povećanje povoljnih mogućnosti, kao i osiguranje uvjeta za razvoj sadašnjih i budućih generacija čovječanstva. Prema tim ciljevima - ekonomski rast mora biti usklađen sa zaštitom okoliša, na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Zato je neophodno pristupiti sustavnom istraživanju uzroka i posljedica jedne dramatične evolutivne disharmonije, dakle - ekonomskog rasta i njegovog utjecaja na destrukciju okoliša. Istraživanja moraju težiti univerzalnim i znanstveno utemeljenim argumentima, jer je i samo pitanje zaštite okoliša univerzalnog karaktera.
Stoga, osnovne hipoteze ovog projekta su fundamentalne jer trebaju odgovoriti na pitanje skladnog odnosa socioekonomske, biološke i fizičko-kemijske evolucije. Polazeći od nepobitne činjenice da je ekonomski razvoj najviše pridonio destrukciji prirodnog okoliša, potrebno je uočiti temeljne nedostatke ekonomske teorije, izvršiti njihovu empirijsku provjeru te predložiti optimalna rješenja. To su slijedeće pretpostavke:
1) Priroda je apsolutno podcijenjena u neoklasičnoj ekonomskoj teoriji; proizvodnja se još uvijek zasniva na nekontroliranoj eksploataciji prirodnih resursa, koje – prema A. Marshallu “priroda daje besplatno”. Međutim, priroda je osnovni i nezaobilazni proizvodni faktor koja i sama proizvodi, a u kombinaciji s ljudskim radom stvara korisna dobra. Nezaštićena priroda je nemoćna pred naletom kapitala, te se njenom destrukcijom smanjuju mogućnosti razvoja ljudske vrste.
2) Oblikovanjem jedne objektivne, održive i znanstveno utemeljene strukture proizvodnih faktora, njene hijerarhije i interaktivnosti – dolazimo do odgovora na pitanje: kako zaštititi prirodni okoliš i istodobno ostvarivati održivi ekonomski rast, u interesu sadašnjih i budućih generacija.
3) Zašto se ekonomska teorija zalaže za štednju dohotka, a ne istodobno i za štednju dobara? |
|
|
|
|
|
|
|
