|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Organizacija kao izvor konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća |
| Voditelj: |
Lovorka Galetić |
| Ustanova: |
Ekonomski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Organizacija postaje sve važniji izvor konkurentske prednosti zbog toga što su tehnološka dostignuća u mnogim područjima dosegla svoj maksimum te se daljnje unapređenje poslovanja može postići boljim organiziranjem i preraspodjelom postojećih resursa, kako ljudskih, tako i materijalnih i financijskih. Točnije, zbog povećanog pritiska globalne kompetitivnosti i zbog povećane upotrebe napredne informacijske tehnologije, organizacijski dizajn je postao jedan od glavnih prioriteta menadžmenta. On zajedno sa organizacijskim promjenama ima važne implikacije na sposobnosti poduzeća za rješavanje nepredviđenih situacija, efektivno upravljanje raznolikošću te povećava produktivnost i sposobnost inoviranja. Neizostavnu ulogu igra i organizacijska kultura, koja utječe na to kako će ljudi reagirati u odgovarajućoj situaciji i kako doživljavaju okolinu koja okružuje organizaciju.
Postoje mnogi pristupi, poput downsizinga, restrukturiranja, just-in-time proizvodnje, upravljanja potpunom kvalitetom, reinženjeringa poslovnih procesa i drugih, koji su u funkciji pronalažanje boljih organizacijskih rješenja. Paralelno s time, traže se suvremeni organizacijski oblici (kako intra- tako i inter-organizacijski) koji svojom fleksibilnošću i adaptabilnošću mogu bolje zadovoljiti nove potrebe poslovanja. Osim utvrđivanja teoretskih postavki matrične, procesne, mrežne, projektne, virtualne, učeće, front-back organizacije i dr., kao i arhitekture poduzeća, istraživanje će obuhvatiti i praktičnu primjenu tih organizacijskih oblika u hrvatskim poduzećima odnosno komparativnu analizu sa svjetskom praksom, u cilju utvrđivanja načina primjene pojedinih suvremenih organizacijskih procesa te intenziteta njihovog pojavljivanja. Pritom je potrebno utvrditi i način na koji se organizacije transformiraju iz određenog oblika u neki drugi, tj. proučavanje organizacijske evolucije predstavlja neizostavan element istraživanja.
Povećanjem kompleksnosti organizacijskih oblika i samom evolucijom organizacije, mijenjaju se i priroda te zahtjevi posla. Uloga pojedinca u organizaciji znatno je veća, a obveze i potrebne kompetencije su sve naglašenije. Uslijed toga, neophodno je istražiti organizacijske implikacije novonastalih promjena i na niže organizacijske jedinice, zaključno sa samim radnim mjestom. Naime, jedino integriranjem makro i mikro pogleda na organizaciju može se dobiti prava slika o njenoj važnosti i konkurentskoj prednosti koju donosi. |
|
|
|
|
|
|
|
