|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Bioraznolikost populacija samoniklog voća u Hrvatskoj |
| Voditelj: |
Boris Duralija |
| Ustanova: |
Agronomski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Samonikle vrste voća važna su komponenta bioraznolikosti budući da su one nositelji gena otpornosti na bolesti, štetnike i abiotske stresne faktore, i kao takve predstavljaju izvor poželjnih svojstava u oplemenjivanju kultiviranih sorata. Samoniklo voće u pravilu sadrži znatno veće količine nutritivnih tvari, kao što su različiti vitamini, antioksidansi i minerali. Posebice se u tome ističu predstavnici samoniklog jagodastog voća. Suvremene kultivirane vrste voća vuku porijeklo od samoniklih srodnika, međutim u procesu domestifikacije navedena svojstva su izgubljena ili znatno reducirana. Stoljećima stanovništvo ruralnih krajeva, ali i velik dio onog urbanog prikuplja samoniklo voće, te ga koristi u svježem stanju ili ga prerađuje. Ove vrste su važna karika u hranidbenom lancu.
Suvremeno voćarstvo razvija se u smjeru održive ekološke poljoprivredne proizvodnje, a od konačnog proizvoda se ujedno traži povećana nutritivna vrijednost. Stoga je jasna važnost postojanja i očuvanja genetskih izvora kojima raspolažemo, njihova inventarizacija, evaluacija, i uključivanje u oplemenjivačke programe.
Projektom će se utvrditi rasprostranjenost i zastupljenost najzanimljivijih predstavnika samoniklih voćnih vrsta iz roda Rubus (maline i kupine), Prunus (šljive i trešnje), Fragaria (jagode) i Vaccinium (borovnice).
Uzorci će se uzimati na više lokaliteta u Republici Hrvatskoj, a prvenstveno u nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Napravit će se inventarizacija koja uključuje evidentiranje morfoloških, fenoloških i potencijalno zanimljivih agronomskih svojstava odabranih populacija. Provest će se kemijske analize kojima bi se utvrdile razlike u kvaliteti plodova za svaku odabranu populaciju. Utvrdit će se genetska raznolikost i varijabilnost između i unutar populacija pomoću tehnologija zasnovanih na PCR-u.
Molekularnom analizom stekao bi se uvid u genetsku varijabilnost definiranih populacija, omogućila bi se filogenetska analiza, a varijabilnost pojedinih kvalitativnih svojstava bi se mogla potvrditi dovođenjem u vezu s molekularnim markerima. Pojedine primke/individue tj. predstavnici odabranih populacija ostali bi zaštićeni in situ ili bi se uzele reznice za dobivanje sadnica čime bi ih uvrstili u ex situ kolekciju, odakle će biti moguće koristiti materijal u oplemenjivanju kultiviranog bilja. Iako se Republika Hrvatska odlikuje velikim bogatstvom samoniklog voća do sada nije bilo sustavnijeg istraživanja ovih populacija. |
|
|
|
|
|
|
|
