zProjekti
zProjekti
Nije implementirano Tražilica
ZNANSTVENI PROJEKTI 2024-4-26
zProjekti Lista prihvaćenih znanstvenih projekata - 1. ciklus
Lista prihvaćenih znanstvenih programa
Liste prihvaćenih znanstvenih projekata
Arhiv projekta
(2002. - 2005.)
Pretraživanje arhiva
(2002. - 2005.)
Arhiv projekata
(1996. - 2002.)
Pretraživanje arhiva
(1996.-2002.)
Svibor (1990.-1995.)
Detalji
Projekt: Etiologija i patogeneza PCOS - odabir terapije i metaboličke posljedice 
Voditelj: Dinka Pavičić Baldani
Ustanova: Medicinski fakultet, Zagreb 
Sažetak: Sindrom policističnih jajnika najčešća je endokrinopatija žena reprodukcijske dobi. Različitost kliničkih i biokemijskih značajki ovog sindroma vjerojatno je posljedica međusobnog upliva čimbenika okoliša i manjeg broja ključnih gena, poglavito onih koji su uključeni u produkciju androgena i sekreciju i/ili djelovanje inzulina. Inzulinska rezistencija povezana je s reprodukcijskim poremećajima, no precizni mehanizam koji povezuje to metaboličko stanje i reprodukciju nije u potpunosti razjašnjen. Nedostatak jasne etiologije vodi nas prema simptomatskom liječenju ovog poremećaja. Hipoteza i cilj ove studije je potvrditi (ili opovrgnuti) povezanost između mikrosatelitnog polimorfizma (tttta)n gena CYP11a i sindroma policističnih jajnika, odnosno potvrditi (ili opovrgnuti) povezanost između mikrosatelitnog polimorfizma (VNRT) u genu za inzulin i sindroma policističnih jajnika. Također je cilj uvidjeti postoji li korelacija između kliničkih i biokemijskih parametara PCOS s navedenim polimorfizmima, odnosno utvrditi korelaciju s uspjehom simptomatskog liječenja. Druga pretpostavka je da adipocitokini poput leptina, adiponektina i rezistina mogu ukazivati na stupanj inzulinske rezistencije te da upravo njihova različita ekpresija može biti karika koja povezuje inzulinsku rezistenciju s metaboličkim i reprodukcijskim komplikacijama. Stoga nam je cilj korelirati vrijednosti navedenih adipocitokina s BMI, stupnjem inzulinske rezistencije i vrijednostima androgena kod bolesnica s PCO. Također bi željeli uvidjeti mijenjaju li se vrijednosti adipocitokina s primjenom simptomatskog liječenja. U studiju će biti uključeno 400 žena s postavljenom dijagnozom PCOS podijeljenih u grupe ovisne o njihovim kliničkim, biokemijskim i metaboličkim značajkama. Pacijentice će biti liječene standardnim protokolima. Kao kontrola koristiti će se isti broj žena s redovitim ciklusima, urednim hormonskim statusom koje po BMI i dobi odgovaraju karakteristikama pacijentica. Simptomatska terapija PCOS nije u potpunosti uspješna. Dokaz povezanosti gore navedenih gena i nastanka PCOS mogao bi biti korak prema uvođenju vjerojatno uspješnije etiološke terapije. Identifikacijom putativnih biljega stupnja inzulinske rezistencije mogli bi se uočiti pacijentice s visokim rizikom dugoročnih posljedica PCOS i time dovoljno rano započeti s preventivnim strategijama u smislu redukcije tjelesne težine ili uvođenja lijekova koji smanjuju rezistenciju na inzulin. 

Natrag