|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
MINIMIZIRANJE UTJECAJA OPERACIJSKOG STRESA NA KARDIOMIOCITE |
| Voditelj: |
Željko Sutlić |
| Ustanova: |
Klinička bolnica "Dubrava" |
| Sažetak: |
Kako stanica odgovara na stres predstavlja glavni problem u kardiovaskularnoj biologiji. Različiti stresori koji se javljaju tijekom kardiokirurške operacije uz primjenu stroja za izvantjelesni krvotok (hipotermija, poremećena hemodinamika i oksidativna ozljeda) proizvode višestruke promjene u kardiomiocitima (5). Najrašireniji mehanizam stanične obrane u borbi protiv stresa čine tzv. proteini toplinskog šoka (Hsp).
Glavni cilj ovog projekta je izraditi klinički prihvatljiv kardioprotektivni protokol na temelju uloge i prisutnosti Hsp u kardiomiocitima, a kako bi se smanjio učinak ishemijsko/reperfuzijske ozljede (I/R) tijekom kardiokirurške operacije na iste stanice. Ovaj cilj bazira se na hipotezi da kardiomiociti imaju najviše koristi od protektivnih strategija ako se direktno na njima provodi regulacija proizvodnje Hsp, tj. u samom operacijskom polju. Potenciranje proizvodnje Hsp na klinički prihvatljiv način, zajedno s primjenom odgovarajućih antioksidansa doprinijet će manjem oštećenju kardiomiocita tijekom operacije srca, te u konačnici omogućiti brži i kvalitetniji oporavak bolesnika.
Projekt je osmišljen kao in vitro istraživanje u kojem će se na primarnim kulturama humanih kardiomiocita ispitati kojim čimbenicima je moguće regulirati proizvodnju Hsp, a u svrhu zaštite istih stanica od I/R ozljede. Konačni rezultat ovog projekta bit će najoptimalniji protokol za reguliranje kardioprotektivne uloge Hsp, a sastojat će se od definiranih koncentracija odgovarajućih pobuđivača proizvodnje Hsp i antioksidativnog odgovora kardiomiocita te točnoj duljini izlaganja odgovarajućoj temperaturi i ishemiji.
Glavni cilj kardiokirurške operacije je poboljšati zdravstvenu kvalitetu života. Međutim, premda su korištene kirurške tehnike danas dovedene do savršenstva, sama operacija ima svoje negativne učinke na organizam bolesnika. Tako dugo dok je učestalost posljedica I/R ozljede u visokorizičnih bolesnika 15-20%, a učestalost infarkta između 5-7% (1), očita je potreba za razvojem novih strategija za zaštitu srca tijekom kardiokirurške operacije. Potreba je još veća kad se uzme u obzir da je dugotrajno preživljavanje nakon operacije srca djelomično određeno adekvatnom protekcijom srca za vrijeme same operacije. Stoga, primjenom klinički prihvatljivog kardioprotektivnog protokola omogućit će se brži i kvalitetniji oporavak kardiokirurškog bolesnika u bilo kojem kardiokirurškom centru. |
|
|
|
|
|
|
|
