|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Regionalizacija Hrvatske u kontekstu europskih integracija |
| Voditelj: |
Onesin Cvitan |
| Ustanova: |
Pravni fakultet, Split |
| Sažetak: |
U Republici Hrvatskoj se u znanstvenoj, stručnoj i posebno političkoj javnosti vodi vrlo živa i dinamična rasprava o tome da li je postojeće upravno-političko ustrojstvo funkcionalno i optimalno za daljnji gospodarski, društveni, kulturni i politički razvoj zemlje.
Brojni hrvatski upravni teoretičari upozoravaju na nedostatke i disfunkcionalnosti postojećeg organizacijskog ustroja, te smatraju da on ne može osigurati ravnomjeran i uravnotežen razvoj svih hrvatskih krajeva. Temeljne zamjerke koje se u hrvatskoj upravnoj teoriji iznose su: prevelika teritorijalna usitnjenost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, vrlo ograničen upravni i financijski kapacitet, nesrazmjer između upravnih funkcija koje su im povjerene u nadležnost te financijskih i materijalnih sredstava s kojima raspolažu. Oni drže da bi trebalo izvršiti daljnju decentralizaciju, okrupniti jedinice lokalne samouprave i ojačati njihov upravni i fiskalni kapacitet. Europska Unija potiče regionalni razvoj svojih država članica i njihovu daljnju decentralizaciju. Europska Unija iz svojih fondova financijski potpomaže razvoj regija u državama članicama, želeći i na taj način osnažiti jedno od temeljnih demokratskih načela u suvremenim europskim državama – načelo supsidijarnosti. Regionalna politika Europske Unije temelji se na financijskoj solidarnosti. U tu svrhu koriste se strukturni fondovi i kohezijski fond, čija se sredstva koriste za povećanje konkurentnosti regija i poboljšanje uvjeta života njihovih građana, posebno u manje razvijenim područjima. Najvažniji ciljevi koji se strukturnim fondovima žele ostvariti su:
pomoći slabije razvijenim područjima izgraditi osnovnu infrastrukturu, te stimulirati ulaganja u gospodarske aktivnosti, ojačati ekonomske i socijalne reforme s kojima se suočavaju pojedina područja i pripomoći modernizaciji sustava obrazovanja i zapošljavanja. Problem regionalizacije predstavlja jedan od od ključnih izazova za hrvatsku društvenu i političku javnost, jer otvara brojna kontarverzna pitanja, za koja tek treba pronaći odgovarajuće odgovore.
Držimo da iznesene činjenice ukazuju da bi usvajanje ovog projekta predstavljalo vrlo korisnu i vrijednu podlogu za daljnji gospodarski, društveni i politički razvoj naše zemlje. |
|
|
|
|
|
|
|
