|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Hrvatska glazbena historiografija do 1945. godine |
| Voditelj: |
Sanja Majer-Bobetko |
| Ustanova: |
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti |
| Sažetak: |
U ovom se projektu prvi put sustavno istražuje povijest hrvatske glazbene historiografije od njezinih početaka u 19. stoljeću do 1945. godine. U okviru dosadašnjeg rada na projektu završeno je istraživanje hrvatske glazbene historiografije u 19. stoljeću. Sastavljen je popis rukopisnih i tiskanih izvora. Potonji je podijeljen na monografije, članke u glazbenim časopisima i članke u ostalim časopisima i novinama. Provedena je analiza i kritička interpretacija izvora, te završen rukopis Hrvatska glazbena historiografija u 19. st. (Majer-Bobetko, Doliner, Blažeković). Započet je i rad na popisu glazbenohistoriografskih izvora s početka 20. stoljeća, poglavito u glazbenim časopisima. Neki su već podvrgnuti analitičkom postupku. Rezultati istraživanja prezentirani su na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu, te su objavljena 42 znanstvena rada, 1 knjiga, napisane su i obranjene dvije doktorske disertacije, a 7 radova je u postupku objavljivanja. Osmišljena je baza podataka i započet unos (dosad obrađeno stotinjak jedinica). Kako bi se ostvario krajnji cilj ovoga projekta –objavljivanje knjige Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću i priprema knjige Hrvatska glazbena historiografija između dviju sinteza: od Vjenceslava Novaka do Josipa Andreisa – potrebno je vršiti daljnja istraživanja u sklopu projekta. Ona uključuju izradu popisa izvora, nastavak rada na bazi podataka, te naposljetku analizu i kritičku interpretaciju izvora relevantnih za glazbenu historiografiju prve polovice 20. stoljeća. Kritička će se prosudba vršiti, kao što se i dosad vršila, na temelju usporedbe s glazbenohistoriografskim izvorima onodobnih europskih autora, kao i sa stajališta suvremenih glazbenohistoriografskih postignuća. Budući da je, koliko je zasad poznato, hrvatska glazbena historiografija u prvoj polovini 20. stoljeća profesionaliziranija od one u 19. stoljeću, njezini su rezultati respektabilniji. Naposljetku u tom su razdoblju objavljene i prve sinteze (Hadrović, Širola, Andreis, Pettan). S jedne strane ovo je povijesna retrospektiva historiografskih napora u Hrvatskoj, a s druge i njihova valorizacija. Rezultati ovog temeljnog istraživanja bili bi od primarnog značenja za sva daljnja muzikološka istraživanja nacionalne problematike – od glagoljaške glazbene tradicije i tradicijske glazbe do svih aspekata umjetničke glazbe, što, napokon, pridonosi cjelovitijim ocjenama hrvatske kulturne tradicije unutar europske kulturne baštine. |
|
|
|
|
|
|
|
