|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Grad hrvatskog srednjovjekovlja: društvene strukture, topografija, urbani život |
| Voditelj: |
Irena Benyovsky Latim |
| Ustanova: |
Hrvatski institut za povijest, Zagreb |
| Sažetak: |
Razdoblje kojim se projekt bavi je hrvatski srednji vijek s osobitim naglaskom na razvijeni i kasni srednji vijek (12. - 15. st.). Područje istraživanja je općenito grad hrvatskog srednjovjekovlja, a u ovom projektnom razdoblju poseban je naglasak na istraživanju gradova na prostoru Dalmacije (Zadra, Šibenika, Skradina, Trogira, Splita itd.) i područja Grada Dubrovnika. Povijesna su se istraživanja u Hrvatskoj više bavila političkom ili gospodarskom poviješću grada, a razvoj gradskog prostora se manje promatrao kroz njegovu društvenu uvjetovanost. Projekt prvenstveno istražuje veze između gradskog društva i urbane topografije, kao i razvoj institucija i svakodnevni gradski život. Socijalna topografija gradova podrazumijeva raspored pojedinih društvenih skupina na prostoru grada, na kojem se zrcali vlasničko, urbanističko, demografsko stanje. Osnovni podaci dobiveni su pomoću baza podataka na temelju arhivske građe. Analiza društvenih struktura u gradovima ukazuje na njihov politički i društveni položaj, njihove obiteljske strukture, međusobne veze. Istražuju se stranci (npr. Albanci - A. Alessi) i njihov doprinos društvenom razvoju, te marginalne skupine (npr. bolesni, siromašni). Pozornost je posvećena građanstvu odnosno pučanima kao zasebnoj skupini, koja gotovo uopće nije sustavno istraživana u hrvatskoj historiografiji (dubrovački Antunini). Osim društvenih i pravnih normi, na oblikovanje grada utjecale su i specifične urbane pojavnosti i svakodnevni život. Istraživanje o utjecaju kuge 14. stoljeća na društvenu i demografsku stvarnost te topografiju, u hrvatskoj je historiografijii tematski i metodološki novo, a mora se promatrati i u širem, europskom kontekstu. Svi navedeni procesi uvjetovali i razvoj srednjovjekovnih gradskih institucija (hospitala, bratovština, institucija za gradnju). Tijekom istraživanja primjenjuju se nove metode i pristupi, a dalmatinski grad i Dubrovnik se promatra u kontekstu hrvatskog srednjovjekovlja općenito i u usporedbi s ostalim hrvatskim gradovima. Osobito se uspoređuju sa sredozemnim, ponajviše talijanskim gradovima i njihovim društveno-institucionalno-topografskim razvojem. Komparativnost se postiže u suradnji sa stranim povjesničarima - konzultacijama, zajedničkim publikacijama i znanstvenim skupovima. Radi se na neistraženim izvorima, s ciljem stvaranja urbane terminologije hrvatskog srednjovjekovlja i postavljanja hrvatskog grada u mapu srednjovjekovnih gradova Europe. |
|
|
|
|
|
|
|
