|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Genska terapija mineraliziranih tkiva |
| Voditelj: |
Marko Pećina |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Liječenje ozljeda i oštećenja zglobne hrskavice još uvijek predstavlja veliki izazov za modernu medicinu jer nisu do kraja razjašnjeni mehanizmi koji otpočinju, usmjeravaju i završavaju cijeljenje i regeneriranje oštećene hrskavice. Posljednjih nekoliko godina najnovija dostignuća omogućila su nam manipuliranje humanim rekombinantnim proteinima u svrhu liječenja, no njihov je poluživot u tkivima vrlo kratak nakon što ih injiciramo ili kirurški primjenimo. Genska terapija je odgovor na taj problem, i ova tehnika omogućava višu razinu i dužu proizvodnju željenog proteina u tkivima. Primjenom genske terapije možemo potaknuti i pospješiti diferencijaciju pluripotentnih mezenhimalnih stanica dobivenih iz koštane srži u hondrogenom smjeru. Na mjestu oštećenja se tako povećava proizvodnja sastojaka hrskavičnog izvanstaničnog matriksa. Stanice koštane srži su pogodne za genetsku modifikaciju primjenom adenovirusa kao vektora za gene BMP, IGF-1 i TGF-ß1. Koagulum koštane srži pomiješan s adenovirusnom suspenzijom ubačen in vivo na mjesto hrskavično-koštanog oštećenja u ovce zadržati će dovoljno dugo transgenu ekspresiju da omogući lokalnu proizvodnju proteina. Rezultati primjene genske terapije u liječenju oštećenja zglobne hrskavice se evaluiraju patohistološkim i histomorfometrijskim metodama nakon žrtvovanja životinja, a promatraju se vrste stanica i izvanstaničnog matriksa, kao i oblik i organizacija samih stanice. Cilj je postići regenerat hijaline hrskavice koji bi po svojim karakteristikama bio identičan prirodno stvorenoj zglobnoj hrskavici. Dosadašnja istraživanja s koagulatom koštane srži kao nosačem za vektor s genom provedena su na kunićima i štakorima, dok za sad ne postoje podaci o istraživanju provedenom na velikim životinjama. Ovčji model bolje korelira s humanim procesima regeneracije i reparacije hrskavice. U ortopediji je vrlo izražen problem terapije hrskavičnih i hrskavično-koštanih oštećenja zbog učestalosti nalaza i neodgovarajuće terapije. Dosad najveći uspjeh u kliničkoj primjeni pokazuju metode koje stvaraju fibrokartilaginozno tkivo koje je po svojim karakteristikama inferiorno prema hijalinoj hrskavici. Postoje metode orijentirane diferencijaciji hondrocita in vitro koje zahtijevaju više invazivnih zahvata te skupe laboratorijske uvjete. Naše istraživanje usmjereno je razvoju klinički prihvatljivog modela za regeneraciju oštećenja hrskavice. |
|
|
|
|
|
|
|
