|
|
|
|
|
|
Detalji |
Projekt: |
Ekspresija indolamin 2,3-dioksigenaze u karcinomu mokraćnog mjehura |
Voditelj: |
Josip Pasini |
Ustanova: |
Klinički bolnički centar Zagreb |
Sažetak: |
Karcinom mokraćnog mjehura spada među najčešće maligne tumore kod ljudi. Iako se dobri rezultati liječenja mogu očekivati kod određenog broja bolesnika, bolest je sklona recidiviranju i progresiji. Usprkos napretku medicine, terapija karcinoma mokraćnog mjehura nije se bitnije mijenjala. Potrebna su nova istraživanja koja bi nam mogla dati dodatne informacije o ovoj bolesti. U ovom projektu želimo istražiti ekspresiju indolamin 2,3-dioksigenaze (IDO) u karcinomu mokraćnog mjehura, što do sada osim jedne pilot studije na vrlo malom uzorku bolesnika nije rađeno. IDO je enzim koji katalizira razdvajanje indolskog prstena u nekoliko važnih regulatornih molekula, uključujući triptofan. Smanjujući razinu triptofana lokalno, IDO reducira proliferaciju T limfocita te prevenira odbacivanje fetusa od strane majke. Ekspresija IDO mogla bi biti mehanizam uz pomoć kojeg se tumori brane od T limfocita. Dokazana je ekspresija IDO mRNA i proteina u različitim vrstama tumorskih staničnih linija i u različitim vrstama uzoraka tumora bolesnika. Zanimljivo je da se aktivnost IDO u tumoru može inhibirati farmakološkim pripravcima, što daje osnovu za potencijalnu terapiju tumora koji eksprimiraju ovaj enzim. Naša hipoteza je da tumorske stanice karcinoma prijelaznog epitela mokraćnog mjehura eksprimiraju IDO, te na taj način moduliraju, odnosno suprimiraju imuni odgovora, a da je razina ekspresije različita u različitom stadiju i patohistološkom gradusu bolesti, te sklonosti tumora ka recidiviranju. Ciljevi su ovog projekta: 1) istražiti ekspresiju IDO mRNA i proteina kod bolesnika s karcinomom prijelaznog epitela mokraćnog mjehura, 2) usporediti moguće razlike, odnosno korelacije između ekspresije IDO na nivou mRNA i proteina, 3) usporediti ekspresiju IDO s patohistološkim parametrima koji su važni za terapiju i prognozu bolesnika s ovim karcinomom (gradus karcinoma i stadij bolesti), 4) usporediti ekspresiju sa sklonošću recidiviranju tumora u vremenskom periodu praćenja od minimalno godinu dana. Koristiti ćemo “real time quantitative PCR” metodu za detekciju IDO mRNA i imunohistokemijsku metodu za detekciju IDO proteina. Očekujemo da ćemo ovim radom dobiti dodatne informacije o karcinomu mokraćnog mjehura, te o njegovoj interakciji s imunološkim sustavom. Budući da danas postoje farmakološki pripravci koji mogu blokirati djelovanje IDO, potvrđivanjem ekspresije dobila bi se osnova za moguću terapiju bolesnika sa karcinomom mokraćnog mjehura ovim lijekovima. |
|
|
|
|
|
|