|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Imunološki čimbenici razvoja i progresije karcinoma prostate |
| Voditelj: |
Josip Galić |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Osijek |
| Sažetak: |
Karcinom prostate je po učestalosti drugi najčešći maligni tumor u muškaraca u Hrvatskoj, a učestalost se s godinama stalno povećava. S obzirom na opći trend starenja populacije to je i za očekivati. Uzevši u obzir sve čimbenike za očekivati je da će karcinom prostate, kao bolest starije populacije, u skoroj budućnosti preuzeti primat po učestalosti. Usprkos velikoj učestalosti stope mortaliteta od karcinoma prostate su relativno niske. U te slučajeve prvenstveno ulaze već diseminirani karcinomi te hormonski rezistentni karcinom prostate kao zaseban entitet za koji adekvatnog, pa makar i palijativnog liječenja nema. Etiološki čimbenici koji dovode do
razvoja karcinoma prostate su rijetki i nisu adekvatno istraženi. Prethodne upale, kronični prostatitis, obiteljska anamneza su uzročno posljedično povezani sa razvojem karcinoma prostate. Saznanje da prethodne upale kao stoje prostatitis mogu biti uzrokom pojave karcinoma prostate potaknule su nova istraživanja o utjecaju regulacije upale na razvoj i progresiju karcinoma prostate. Upalni faktori, prvenstveno citokini, te skupina receptora, nazvanih Toli slični receptori, su uključeni u najranije faze razvoja imunološko upalnog odgovora na sve strane antigene, a isto tako i na pojavu maligno promijenjenih stanica. Sada se zna da za svaki citokin i Toli slični receptor postoje polimorfizmi u genskom zapisu koji u konačnici određuju primarnu jačinu reakcije imunološkog sustava. Povezanost pojedinih polimorfizama gena za citokine je već sada upitna u pojavi i progresiji karcinoma prostate. U našem istraživanju polazimo od hipoteze da je prisutnost pojednih, za sada još neutvrđenih, polimorfizama gena predisponirajući čimbenik za raniju pojavu ili bržu progresiju karcinoma prostate. Planiramo napraviti iscrpnu analizu uključenih polimorfizama te konstruirati mapu svih uključenih polimorfizama naše populacije bolesnika. Utvrdit ćemo je li takva mapa populacijski ovisna i može li se koristiti u prognostičke svrhe. Utvrđivanje učestalosti i zastupljenosti pojedinih polimorfizama može donijeti i primjenu u kliničkoj praksi, gdje bi se blokadom ili poticanjem utjecaja pojedinih citokina moglo djelovati na razvoj i progresiju karcinoma prostate. |
|
|
|
|
|
|
|
