|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Usporedba invazivnih načina mjerenja hemodinamskih parametara |
| Voditelj: |
Dinko Tonković |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Invazivno mjerenje hemodinamskih parametara odavno je postalo rutinska praksa u liječenju bolesnika s teškom sepsom i septičkim šokoms ciljem poboljšanja i optimalizacije tkivne opksigenacije. Zlatno je pravilo da sama upotreba navedenih metoda ne pomaže uspješnosti liječenja, već terapiju treba određivati prema dobivenim nalazima. Klasičnu termodilucijsku metodu (TD) istiskuju manje invazivne metode (CCO, PiCCO, LiDCO itd.). Iako ima dosta istraživanja koja ukazuju na kompatibilnost dobivenih rezultata različitim metodama mjerenja, još uvijek nema preporuke koja je metoda najpreciznijai koja najbolje pokazuje tkivnu oksigenaciju. Malene razlike u izmjerenim parametrima mogu u konačnici dovesti do značajno različitih rezultata. Time se dovodi u pitanje izbor terapije. Budući da imamo mogućnost jednostavnim tehničkim rješenjem, bez dodatnog traumatiziranja bolesnika, mjeriti invazivno hemodinamske parametre na četiri načina, željeli bismo ustanoviti koji je način najpouzdaniji kao pokazatelj tkivne oksigenacije. Isto tako mogli bismo ustanoviti što utječe na dobivanje različitih rezultata. Uvođenjem Swan-Ganzovog katetera tvrtke Abbott (Q-vue), kontinuirano mjerimo minutni volumen (MV). Isti kateter nam omogućuje i TD mjerenje. Jednostavnim spojem na sistem kojim je monitor priključen na bolesnika, možemo priključiti i PiCCOi liDCO.(analiza oblika arterijskog pulsnog vala) monitor. Na taj način mjerimo istovremeno tri kontinuirana MV, dok TD metodu upotrebljavamo prema kliničkoj slici (u prosjeku 4 mjerenja u 24 sata). Kontinuirana mjerenja sa krivuljama pohranjena su u monitoru 24 sata. Na taj način možemo analizirati sve promjene do kojih dolazi. Isto tako možemo vidjeti kada dolazi do razlika u mjerenjima i što dovodi do tih razlika (povišena tjelesna temperatura, brzo davanje hladnih infuzija, tip disanja kod bolesnika na respiratoru, promjena doze vazopresorskih i inotropnih lijekova, ostali klinički parametri). Rezultati hemodinamskih mjerenja usporedit će se s TD rezultatima, kao zlatnim standardom, i s vrijednostima saturacije kisikom mješena venske krvi, kao pokazateljem tkivne oksigenacije, mjerene kontinuiranom metodom. Dobiveni rezultati mogli bi ukazati koja je metoda invazivnog ili manje invazivnog mjerenja hemodinamskih parametara najpouzdanija kao pokazatelj tkivne oksigenacije i vođenja terapije kritičnih bolesnika. |
|
|
|
|
|
|
|
