|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Artikulacija nacionalnog identiteta u modernoj hrvatskoj i irskoj književnosti |
| Voditelj: |
Ljiljana Gjurgjan |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
“Teorijskom diskursu”, piše Stipe Grgas u svojoj studiji "Kažnjavanje forme: irsko pjesništvo poslije Yeatsa" “koji polazi od pretpostavke da je nacionalizam atavizam koji ne zaslužuje teorijsko uvažavanje i analizu, Irska će ostati slijepom pjegom”. Upravo ova tvrdnja najbolje sažima temeljni interes istraživanja na ovome projektu. Novina ovog projekta je da polazi od teze da komparativni pristup nužno ne podrazumijeva istraživanje utjecaja, već i otkrivanje podudarnosti u kulturološkim paradigmama. Drugim riječima, želimo pokazati da niti hrvatsku niti irsku književnost ne možemo razumjeti bez razumijevanja njihova odnosa prema nacionalnome i važnosti koju artikulacija nacionalnoga identiteta ima ne samo u definiranju političkoga, već i osobnoga i kulturnoga. Iako se artikulaciju nacionalnoga identiteta treba sagledati u okvirima povijesne zadanosti, držimo da je ona relevantna ne samo kao povijesni fenomen, već upravo za razumijevanje suvremene kulture i politike, ako politiku shvatimo kao spregu društveno-povijesnih zadanosti koje markiraju suvremene značenjske prakse. Ovo istraživanje se temelji na komparativnome pristupu, bilo da se uspoređuju podudarni fenomeni u hrvatskoj i irskoj književnosti i kulturi, pa se, temeljem takvoga komparativnog promišljanja nastoje utvrditi kulturološke zadanosti u proizvodnji književnoga teksta, bilo da se irska književnost promišlja iz perspektive hrvatskih istraživača, koji će u interpretaciju irske književnosti unijeti i svoje osobno iskustvo i svoje kulturno pamćenje. Istraživanjem se želi dokazati da unatoč postmodernoj tvrdnji da živimo u posthistorijskom vremenu tome nije tako. Kao što tvrdi Grgas, nacionalizam nije atavizam. U stvari on može, na pozitivan način, pridonijeti razumijevanju sadašnjosti.
Uz to, s obzirom na to da je irska književnost predmetnom brojnih i raznorodnih teorijskih promišljanja, smatramo da ona nudi modele kulturološke analize koji omogućuju bolje razumijevanje hrvatske književnosti i kulture. U prvom redu to se odnosi na teorijske diskurse koji propituju aspekte postkolonijalnosti, i u sprezi s tim, artikulaciju nacionalnoga identiteta. Širenjem opsega istraživanja i na druge anglofone književnosti, prvenstveno na kanadsku i australsku, želimo također propitati je li ista kritička paradigma primjenjiva i na te književnosti, ili postoji razlika u artikulaciji identiteta između postkolonijalnih europskih i vaneuropskih književnosti. |
|
|
|
|
|
|
|
