|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Molekularna osnova aseptičke nestabilnosti totalne endoproteze zgloba kuka |
| Voditelj: |
Robert Kolundžić |
| Ustanova: |
Institut "Ruđer Bošković", Zagreb |
| Sažetak: |
Ugradnjom totalne endoproteze kuka poboljšava se funkcionalnost, radna sposobnost i kvaliteta života bolesnika u kojih je zglob kuka nefukcionalan uslijed različitih uzroka. Glavna kasna komplikacija ovog zahvata jest aseptička nestabilnost endoproteze koja rezultira ponovnom nefukcionalnošću i zahtjeva korektivne kirurške zahvate. Ona je posljedica aseptične upale koja nastaje kao reakcija na strane čestice. Važni medijatori upalnog procesa su citokini poput interleukina 6 (IL-6), tumor-nekrotizirajućeg čimbenika alfa (TNF-alfa), transformirajućeg čimbenika rasta beta 1 (TGF-beta 1) i stanični čimbenici (makrofazi, histiociti). Čimbenici koji utječu na rizik nastanka aseptičke nestabilnosti uključuju dob bolesnika, spol, indeks tjelesne mase, razlog za ugradnju endoproteze, tip endoproteze, materijal i iskustvo operatera. Međutim, svi oni zajedno objašnjavaju samo mali dio varijabilnosti ove pojave. Još je uvijek u velikoj mjeri nepoznato zašto se ona u nekih bolesnika javlja, a u drugih ne. Uvriježeno je mišljenje da postoji individualna «sklonost» razvoju aseptičke nestabilnosti a koja nije određena demografskim ili biomehaničkim čimbenicima (Instr Course Lect 2001; 50:185-195).
Temeljna hipoteza predloženog projekta jest da je individualna sklonost razvoju aseptičke nestabilnosti endoproteze u velikoj mjeri određena specifičnom «molekularnom podlogom» koja je determinirana genetskim čimbenicima. Polimorfizmi pojedinačnih nukleotida (SNP engl. single nucleotide polimorphysm) u genima koji kodiraju citokine uključene u promociju aseptičke upale čine se «dobrim kandidatima» za početno istraživanje «genskog doprinosa» ovoj pojavi. Međutim, naša je hipoteza da «genski doprinos» vjerojatno uključuje i druge gene. Predloženi projekt ima 3 cilja: 1. ispitati utječu li SNP u genima za «ključne» citokine na rizik nastanka aseptičke nestabilnosti; 2. započeti istraživati molekularnu vezu između pojedinih SNP-a i aseptičke nestabilnosti pomoću analize transkriptoma; 3. započeti «tragati» za drugim «genima-kandidatima» uključenim u ovaj proces pomoću analize transkriptoma.
Predloženo istraživanje pomoći će razumijevanju genetske osnove aseptičke nestabilnosti, a rezultati bi mogli imati praktičnu primjenu: identifikacija specifičnog genotipa mogla bi biti prognostički čimbenik za procjenu rizika za svakog pojedinog bolesnika, pomoći u odluci o izboru endoproteze, uvjetovati individualni program u pokušaju supresije lokalne upale. |
|
|
|
|
|
|
|
