|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Suvremena politička filozofija, etika i estetika u Hrvatskoj |
| Voditelj: |
Pavo Barišić |
| Ustanova: |
Institut za filozofiju, Zagreb |
| Sažetak: |
Zadaća je projekta istražiti temeljne pojmove i problemske sklopove suvremene političke filozofije, etike i estetike te prikazati glavne struje i rasprave u 20. stoljeću. Iz horizonta europske praktične filozofije istraživači polaze od bitne razlike između kulture i znanstveno-tehničke civilizacije koja se svojim pozitivizmom i pragmatizmom pokazala nedostatna za razvitak primjerenoga etičko-političkog djelovanja čovjeka.
Pri razmatranju suvremene političke filozofije u središtu je problematika demokracije, izgradnja i razvoj demokratskih institucija u 20. stoljeću. U kontekstu globalne demokratizacije poglavito će se istraživanje usredotočiti na klasične i aktualne filozofske rasprave o pravednosti, slobodi, pravnoj državi, ljudskim pravima, liberalizmu, republikanizmu, politici, kulturi i odgoju.
Etička istraživanja odnose se na aktualne rasprave o temeljima ćudoređa, slobode i kreposti, o poslovnoj etici te o bioetičkim pitanjima života, kloniranja, eutanazije i prirode. Istražit će se pojam volje, razvoj ideje i korijeni voluntarizma u suvremenoj filozofskoj misli od Friedricha Nietzschea do danas.
Estetički istraživački kompleks usmjeren je na pojam ljepote i umjetnosti u hrvatskoj neoskolastici početkom, ususret dvadesetim godinama i dalje do sredine 20. stoljeća. Istražit će se estetička problematika u kritikama Jakova Čuke i strujanjima katoličke književnosti u časopisu Hrvatska straža, proučiti prinos Antuna Mahnića i Kerubina Šegvića, književna kritika i polemika Miroslava Krleže, skotističko-tomistička rasprava između Karla Balića i Hijacinta Boškovića, udio Ljubomira Marakovića, Alberta Halera i Pavla Vuk-Pavlovića. Izradit će se prikaz estetičkih problema u časopisima početkom 20. stoljeća po autorima.
Središnja je istraživačka hipoteza projekta kako moderniziacija ne vodi propasti duha i kulture u jednostranoj prevlasti znanstveno-tehničke civilizacije. U etičko-političkom djelovanju čovjek svojim životom u državi i povijesti razvija vrhunske oblike duha od politike i prava, preko religije i umjetnosti, do filozofije i znanosti. Područja kulture kao što su moral, umjetnost, religija, povijesni smisao i demokracija postaju važna za društveno-politički život jer ispravljaju jednostranosti što ih sa sobom donosi moderna tehnizacija. Što se tehnika i znanstveno-tehnička civilizacija više budu razvijale, to će se više i brže razvijati duhovne znanosti kao bitne sastavnice i rezultati europskoga kulturnog i povijesnog naslijeđa. |
|
|
|
|
|
|
|
