|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Likovna umjetnost i likovna kultura 19., 20. i 21. stoljeća u Dalmaciji |
| Voditelj: |
Vinko Srhoj |
| Ustanova: |
Sveučilište u Zadru |
| Sažetak: |
Likovna umjetnost i kultura 19., 20. i 21. stoljeća u Dalmaciji nesustavno su obrađivani, od prigode do prigode, odnosno bez sinteznih ambicija, tek u okviru obrade pojedinačnih umjetničkih doprinosa. Izostale su zaokružene cjeline i uzročno-posljedične veze koje bi posljedovale uočavanjem zakonomjernosti kulturno-umjetničkog razvoja na prostoru Dalmacije u naznačenom vremenu. Poseban naglasak trebalo bi staviti na razvoj Zadra kao političkog i upravnog centra Dalmacije, i značaja u kulturnom razvoju regije koji iz toga proizlazi. Iako se prilike u Dalmaciji na kulturnom i umjetničkom planu ne mogu uspoređivati s onima u vrijeme gotike i renesanse, zamjetno je da se neugasla kamenarsko-klesarska tradicija odražava na relativni procvat dalmatinskog kiparstva u 19. i početkom 20. stoljeća. Slikarstvo 19. stoljeća ne obiluje, doduše, značajnijim doprinosima, pogotovu uspoređujući ih s onodobnim europskim strujanjima (čak se može govoriti o zakašnjelom i oslabljenom usvajanju iz "druge ruke" onoga što je u europskoj umjetnosti doživjelo izrazitiju objavu), ali je zato nemimoilazno za razumijevanje domaćih (ovdje poglavito dalmatinskih) kulturno-političkih prilika. Te prilike bitno određuju i fizionomiju "umjetničkih formi", dakle iz konteksta društevene sfere djeluju gotovo stilogeno na pojavne oblike umjetnosti. Dvadeseto stoljeće, njegova prva i druga polovina, u okviru ovog projekta bilo bi prorađeno kao razdoblje početnog kulturnog pridizanja, ali i sve značajnijeg, u europskom pa i svjetskom kontekstu, hvatanja priključka na aktualnosti. Pogotovu druga polovica 20. stoljeća iskazuje vitalizam umjetnosti koja se više ne smatra perifernim europskim fenomenom, već svoja ranija kobna vremenska kašnjenja nadomješta povijesnom sinkronijom i pravodobnim učešćem u aktualnostima. Cilj projekta je popuniti prazninu koja postoji u proučavanju dalmatinskog 19., 20. i 21. stoljeća, pogotovu kada se o zadnja dva stoljeća pokušava stvoriti cjelovita slika koaj se, upravo zbog nedostatka sinteznih uopćavanja, jedva nazire. |
|
|
|
|
|
|
|
