|
|
|
|
|
|
Detalji |
Projekt: |
Genetski čimbenici u etiologiji učestalih spontanih pobačaja |
Voditelj: |
Saša Ostojić |
Ustanova: |
Medicinski fakultet, Rijeka |
Sažetak: |
Učestali spontani pobačaji (engl. Recurrent Spontaneous Abortion, RSA) su tri ili više uzastopna spontana prekida trudnoće prije 23. tjedna, s istim partnerom. Predstavljaju značajan klinički problem jer se javljaju u 0,5-3% žena, a uzrok im je nepoznat u 40-50% slučajeva. Istraživanja utjecaja genetskih čimbenika u etiologiji RSA važna su s obzirom da se malo zna o promjenama gena koji mogu potaknuti pobačaj. Kako varijabilnost gena može utjecati na ekspresiju, strukturu i funkciju ključnih molekula u trudnoći, pretpostavka predloženog projekta je da pojedinačni ili više genskih polimorfizama, predstavljaju čimbenike podložnosti za RSA nepoznatog uzroka. Inzulinu sličan čimbenik rasta 2 (Igf2) je glavni fetalni čimbenik rasta i jedna od ključnih molekula koja održava invazivan fenotip citotrofoblasta i potiče proliferaciju placente. S obzirom na važnu ulogu Igf2 u pravilnom rastu i razvoju placente i embrija, kao i učinku na transport hranjivih tvari u placenti, naša je pretpostavka da polimorfizam gena za Igf2, kao i gena koji sudjeluju u njegovoj kontroli i regulaciji (H19, Wt1, IMP1, IMP3, Igf2r, Igfbp1, MMP3, MMP9, TIMP3), utječu na rizik za RSA. Kako neki od navedenih gena pokazuju fenomen genomskog upisa (engl. genomic imprinting), u gensku analizu ćemo osim žena s dijagnozom RSA nepoznatog uzroka, uključiti i njihove reprodukcijske partnere. Prisutnost majčinog i očevog genoma ključna je za normalan razvoj placente i embrija u placentarnih sisavaca. Geni koji se izražavaju samo s očevog alela (Igf2) potiču rast i invazivnost trofoblasta, dok ga majčini (H19, Igf2r i Wt1) potiskuju. Stoga je jedan od ciljeva projekta i istraživanje moguće uloge polimorfizma gena koji pokazuju učinak genomskog upisa. Za identifikaciju genskih varijabilnosti koristit će se lančana reakcija polimerazom (PCR) ili kombinacija metoda PCR i polimorfizam duljine restrikcijskih fragmenata (RFLP). Učestalost pojedinih alela i genotipova usporedit će se između skupine testiranih žena s RSA i njihovih partnera, u odnosu na kontrolne ispitanike. Analiza gena kandidata i lokusa, kao i izračuni asocijacija bit će provedeni neparametrijskom genetskom analizom i korelirani s kliničkim značajkama ispitanika. Istraživanje polimorfizma gena koji pokazuju fenomen genomskog upisa i posljedično uključivanje muških ispitanika u studiju, potpuno je nov pristup istraživanju genetske etiologije RSA nepoznatog uzroka. |
|
|
|
|
|
|