zProjekti
zProjekti
Nije implementirano Tražilica
ZNANSTVENI PROJEKTI 2024-11-24
zProjekti Lista prihvaćenih znanstvenih projekata - 2. ciklus
Lista prihvaćenih znanstvenih programa
Liste prihvaćenih znanstvenih projekata
Arhiv projekta
(2002. - 2005.)
Pretraživanje arhiva
(2002. - 2005.)
Arhiv projekata
(1996. - 2002.)
Pretraživanje arhiva
(1996.-2002.)
Svibor (1990.-1995.)
Detalji
Projekt: Virusne infekcije dišnog sustava 
Voditelj: Gordana Mlinarić-Galinović
Ustanova: Hrvatski zavod za javno zdravstvo 
Sažetak: Mnogo virusa parazitira u dišnom sustavu čovjeka: influenca virusi, parainfluenca virusi, respiratorni sincicijski virus (RSV), humani metapneumovirus-hMPV, adenovirusi itd. Općenito, svaki virus može uzrokovati nekoliko različitih kliničkih slika, a nekoliko virusa može izazvati isti sindrom (bronhitis, bronhiolitis, atipična pneumonija, prehlada i dr.). Na osnovu rezultata naših prijašnjih istraživanja, znamo da je RSV najvažniji uzročnik infekcija donjeg dišnog sustava (IDDS) u djece. Pretpostavljamo da su epidemiološke i biološke osobine ovog virusa povezane s klimatkim prilikama u u našem podneblju. Otkako je 2001. godine otkriven hMPV, pretpostavlja se da je važna i njegova uloga u IDDS djece. Čini se da je hMPV drugi po učestalosti uzročnik virusnih akutnih respiratornih infekcija (ARI) u male djece, odmah nakon RSV-a. Nije poznata epidemiološka i klinička slika ARI uzrokovanih pojedinim serotipovima hMPV i humanih adenovirusa koji cirkuliraju u Hrvatskoj. Ova studija je zamišljena kao istraživanje bioloških osobina (epidemiologije, kliničkih slika) respiratornih virusa, u odnosu na tip/podtip virusa koji je uzročnik ARI. Time bi se moglo bi doprinjeti poznavanju patofiziološkog procesa kao i specifičnog liječenja i prevencije ovih infekcija. U istraživanju bi sudjelovalo oko 3000 djece u dobi do 10 godina starosti s ARI (bolesnici koji su hospitalizirani u zagrebačkim bolnicama: Klinici za infektivne bolesti i Klinici za dječje bolesti). U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo radila bi se specifična dijagnostika iz kliničkih materijala za izravnu dijagnostiku (nazofaringealni sekret), te uzorka krvi za neizravnu dijagnostiku. Dokaz virusa bi se radio pomoću izravne imunofluorescencije (DFA) i /ili molekularnim dijagnostičkim metodama. Radila bi se izolacija virusa u staničnoj kulturi i tipizacija/subtipizacija testom neutralizacije, DFA i genotipizacija u tzv. „real time reverse transcription-polymerase chain reaction”. Za serodijagnostiku virusa uporijebiti će se: neizravna imunofluorescencija, imunoenzimni test i reakcija vezanja komplementa. 

Natrag