|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Nestandardni modeli građevinskih konstrukcija |
| Voditelj: |
Josip Dvornik |
| Ustanova: |
Građevinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
U nestandarne modele građevinskih konstrukcija spadaju oni kod kojih postoji dominantan utjecaj geometrijske i/ili materijalne nelinearnosti, zatim stohastičkih zakonitosti ulaznih parametara i značajno odstupanje od uobičajenih pretpostavki standardnih modela. Predloženi modeli obuhvaćaju:
1. predkritično ponašanje i postkritične rezerve nosivosti štapnih i plošnih konstrukcija,
2. kaotične odgovore štapnih i plošnih konstrukcija na dinamičku pobudu,
3. stohastičke modele opterećenja i konstrukcija,
4. trodimenzonalne modele ploča bez uobičajenih pretpostavki,
5. iteracijske algoritme za rješavanje ekstremno velikih sustava jednadžbi i
6. metode particije jedinice s posebnim naglaskom na analize diskontinuiranih sredina.
Pod točkom 1) planiraju se istražiti fenomeni pojave i karaktera kritičnih točaka, te oblika
krivulja sila - pomak štapnih i plošnih konstrukcija. Posebno će se istražiti nelinearni fenomeni u
području izrazito velikih pomaka. U točki 2) analizirat će se problem parametarske rezonancije složenih konstrukcija s mogućim kaotičnim odgovorom. U točki 3) se razmatraju razlike između standardnih determinističkih i stohastičkih modela opterećenja i konstrukcija. Procjenjuje se utjecaj stohastičke promjene različitih parametara na ponašanje konstrukcije. Pod točkom 4) rješavaju se problemi
teorije ploča bez uvođenja dodatnih pretpostavki poput onih u Reissnerovom, Mindlinovom ili Kirchoffovom pristupu. Tretmanom ploče kao tijela uz aritmetiku povišene točnosti mogu se postići etalonska rješenja za provjeru prostornih konačnih elemenata i ocjene točnosti posebnih teorija.
Pri numeričkoj realizaciji metode planira se analiza točnosti postupaka proračuna uz procjenu broja uvjetovanosti. Točka 5) obrađuje generalizaciju iteracijskih postupaka za rješavanje ekstremno velikih (100 000 000) sustava linearnih i nelinearnih jednadžbi. Težište je na stvaranju stabilnog postupka kojim se nastoje izbjeći problemi konvergencije jako nelinearnih sustava. Konačno, točka 6) obrađuje skupinu novijih numeričkih metoda poput: bezmrežnih metoda, metoda numeričkih višestrukosti i nekih modifikacija i proširenja metode konačnih elemenata.
Svih šest spomenutih problema namjeravaju se realizirati primjenom programskih jezika Fortran 77, Fortran 90, C++ i Mathematica. |
|
|
|
|
|
|
|
