|
|
|
|
|
|
Detalji |
Projekt: |
Informacijsko-komunikacijska kompetencija edukatora |
Voditelj: |
Ljubica Bakić-Tomić |
Ustanova: |
Učiteljski fakultet |
Sažetak: |
Izvješće Unesco-vog Međunarodnog povjerenstva za razvoj obrazovanja za 21. stoljeće (Jacques Delors idr.) str.41, te Milenijska deklaracija - politički dokument Ujedinjenih naroda za 21. stoljeće (od 2000. do 2015.), oba dokumenta sugeriraju promjene u obrazovanju edukatora u smjeru utvrđivanja njihovih novih kompetencija. Očigledne posljedice informacijsko-komunikacijske nekompetencije edukatora su: pojava nemotiviranosti i bijega iz škole, usamljenost/agresivnost djece, nedisciplina, alijeniranost, konflikti/problemi, loša suradnja s roditeljima, pojava stresa i mobinga. Nedovoljna ili nekvalitetna iskorištenost tehnoloških kapaciteta u edukativnom radu. Po čemu se učinkoviti edukatori razlikuju od neučinkovitih? Po: znanju, ponašanju, motivaciji i vještinama. (K.S. Kathleen 98.). Informacijsko-komunikacijska kompetencija definira se kao mogućnost adaptacije poruke interakciji i kontekstu pri čemu feedback služi kao informacija o (ne)uspješnosti te adaptacije (Spitzberg,B.H.& Cupach,W.R.84.,Bratanić,M.,02., 03., 04., Bakić-Tomić,LJ.99.,03.,04.,Valente,M.& Horn,J. E.05., Santos,A.P.05.,Elliot, J.&Grigorenko,E.06.,Allen,S.06.).Posjedovanje informacijsko-komunikacijske kompetencije ima za posljedicu razvijenu sposobnost upravljanja promjenama. Cilj istraživanja je da se stvore jasne predodžbe i saznanja o informacijsko-komunikacijskoj kompetenciji u nas u personalnom i apersonalnom (ICT) komunikacijskom okruženju ostvarujući pri tom interakciju i feedback sa svrhom međusobnog razumijevanja, uvažavanja i motiviranja, pomažući djeci da se razvijaju i napreduju u ozračju humanosti i demokratičnosti. Istraživanje će trajati 5 godina, provodilo bi se sukcesivno: prikupljanje relevantnih spoznaja i iskustava iz svijeta, analiza informacijsko-komunikacijskog profila edukatora u vrtićima i primarnom obrazovanju u RH na reprezentativnom uzorku (N=600), izrada edukacijskog programa treninga za postizanje informacijsko-komunikacijske kompetencije, mjerenje njegove učinkovitosti na promjene u kompetenciji. Podaci će biti prikupljani sustavno metodom opažanja i snimanja, anketiranjem, intervjuiranjem, studijom slučajeva, analizom sadržaja. Koristit će se neeksperimentalna i eksperimentalna primjena kauzalne metode. Podatci će biti obrađeni kvantitativnom, kvalitativnom i kauzalnom analizom. Očekuju se pozitivne posljedice u obliku podizanja kvalitete međuljudskog odnosa i interakcije u odgojno-obrazovnom radu. Očekuje se i doprinos komunikološkoj teoriji. |
|
|
|
|
|
|