|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Kulturne predstave hrvatskog prostora: postkolonijalnost i hrvatska etnologija |
| Voditelj: |
Tomislav Pletenac |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Projekt «Kulturne predstave hrvatskog prostora: postkolonijalnost i hrvatska etnologija» predlaže istraživanje koje će se temeljiti na dijakronijskome uvidu u povijest hrvatske etnologije, uputiti na dosad nereflektirana mjesta prikrivenog upisivanja kolonijalnih naracija u etnografije hrvatskog prostora te istražiti modele implementacije i otpora takvim diskursima u povijesti hrvatske etnologije. Takvo se istraživanje smatra bitnim preduvjetom razumijevanja i samotumačenja suvremenosti hrvatske kulture s obzirom na interpretacijske interese tekućih antropoloških istraživanja postsocijalističkih kultura. Dio takvih antropoloških reprezentacija, koji empirijskim uvidima zahvaćaju velike dijelove Europe i Azije, zajedno s opisanim povijesnim etnografijama i modelima tumačenja istočnoeuropskih prostora potpada pod nadležnost postkolonijalne kritike antropologije. Iako ambivalentno, jer na planu postsocijalističkih kultura nije jednostavno razlučiti povijesnu, simboličku i političku ulogu različitih oblika dominacije, to polazište omogućuje da se unutar konkurentskih odnosa velikih narativa suvremene antropološke teorije umetnu unutarnji uvidi u postsocijalizam vlastite kulturne razlike. Uvođenjem privremenog i slabo diferenciranog termina za oznaku procesa promjena postsocijalističkih društava zapadna antropologija, u elementima ili cijelosti, ponavlja devetnaestostoljetne procedure stvaranja kulturno drugog, egzotizirajući tranzicijske kulture u mjeri njihova ispunjavanja zahtjeva za jedinstvenim globalnim modelom transformacije. Nerazumijevanje i neuključivanje lokalnih interpretativnih i znanstvenih tradicija izbjeglo bi se stvaranjem područja zajedničkog znanstvenog interesa i ravnopravnog pregovaranja između različitih interpretativnih tradicija. Za tu svrhu istraživanje će se usmjeriti evidenciji i analizi povijesnih oblika «radikalnih etnografija» hrvatskog kulturnog prostora, izvan ili unutar širih paradigmi (istočnoeuropskog, mediteranskog, balkanskog prostora), ali i kritičkoj analizi domaće etnografije. U ovoj posljednjoj istražit će se koliko modeli samo-tumačenja i predstavljanja «unutarnjeg drugog» korespondiraju s izvanjskim diskursima, koja je u tome uloga nacionalnog narativa (počevši od Radićevih ideja kao nulte točke hrvatskoga «samoznanstva») te na koji način se u taj kontinuitet upisuje nasljeđe etnološke kritike i teoretizacija povijesnog subjekta druge polovice prošlog stoljeća. |
|
|
|
|
|
|
|
