|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Komplementarna prometna politika |
| Voditelj: |
Josip Božičević |
| Ustanova: |
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti |
| Sažetak: |
Dosadašnja prometna politika u Hrvatskoj imala je oznake nekonzistentnosti i fragmentiranosti po prometnim granama bez jasne razvojne koncepcije na razini sustava, bez komprehenzivnih ciljeva i uvažavanja realnih uvjeta, te isključive baziranosti na financijskim izvorima javnog sektora (državnom proračunu).
Hrvatska je glede svoga geoprometnog položaja važno tranzitno područje, jer postojeći prometni koridori kroz Hrvatsku osiguravaju optimalno povezivanje prostora Zapadne Europe sa Bliskim istokom, te Središnje Europe i Podunavlja sa Jadranom i Mediteranom. Postojeća infrastrukturna mreža te prirodni resursi i klimatska obilježja iznimni su razvojni potencijali, koji bi uz odgovarajuće strategijsko planiranje osigurali punu integraciju u trans-europsku prometnu mrežu.
Razina integriranosti nacionalnog prometnog sustava, međutim, osim s geoprometnog stajališta potencijala za privlačenje međunarodnih prometnih tokova, ocijenjuje se i sa stajališta usklađenosti nacionalne prometne regulative, te komplementarnosti nacionalne politike u kontekstu regionalnog razvoja.
U skladu s postavkama zajedničke prometne politike EU, kao i ECMT strategijom održivog prometnog razvitka, glavni su ciljevi komplementarne prometne politike:
• Ciljano planiranje i upravljanje prometnim tokovima
• Smanjenje štetnog utjecaja prometa na okoliš
• Povećanje sigurnosti u prometu
• Povećanje učinkovitosti prometnog sustava
• Kompenzacija posljedica deregulacije i liberalizacije tržišta u prometnom sektoru.
Implementacija ciljeva prometne politike pretpostavlja konzistentnu suradnju prometnog s ostalim vladinim resorima kako bi se osigurala učinkovitost instrumenata prometne politike u ključnim aspektima reguliranja i upravljanja, investicija, poreza i cijena, prostornog uređenja i socijale.
Glavni interes istraživanja u projektu je utvrđivanje relevantnih parametara za definiranje komplementarne prometne politike i kompleksa instrumenata za rješavanje problematike - restrukturiranja nerentabilnih državnih poduzeća u prometnom sektoru, gospodarenja prometnom infrastrukturom, ravnopravnih uvjeta tržišnog poslovanja za sve prometne grane, upravljanja prometom, poglavito gradskim, induciranja potražnje za necestovnim prometnim oblicima i javnim prijevozom, internalizacije eksternih troškova prometa, te korištenja znanstvenog potencijala. |
|
|
|
|
|
|
|
