|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Molekularna osnova raka štitnjače-kriteriji u terapiji diferenciranih karcinoma |
| Voditelj: |
Miljenko Bura |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Zbog sve veće incidencije malignih tumora štitnjače, javlja se potreba za otkrivanjem nastanka i biološkog ponašanja tumora. Prijašnjim istraživanjima došlo se do spoznaje da FHIT gen i p53 supresorski gen mogu sudjelovati u nastanku karcinoma štitnjače. Gen FHIT, član obitelji gena TSG ( engl. fragile histidine triad) smješten je na regiji kromosoma 3p14.2. Prema najnovijim spoznajama svrstava se u tumor supresorske gene. Gubitak alela u regiji 3p čest je nalaz u tumora ljudi. U slučaju gena FHIT radi se o homozigotnoj deleciji, uglavnom u regiji FRA3B, mjestu najčešćeg loma u genomu čovjeka. Točna uloga gena FHIT u razvoju benignih I malignih tumora štitnjače nije poznata. Mutacije supresorskog gena p53 su već utvrđene u različitim karcinomima, uključujući i karcinomima štitnjače.
Cilj projekta je razotkrivanje uloge ovih gena u nastanku tumora štitnjače i objašnjenje mehanizma njegove inaktivacije. Planiramo istražiti ekspresiju gena FHIT i p53 supresora gena u seriji tumora štitnjače i povezati te nalaze s kliničko-patološkom slikom. Dobivene rezultate bismo uključili u kliničku obradu raka štitnjače. Dosadašnji način kirurškog liječenja malignih tumora je totalna kirurška ablacija svake štitnjače u kojoj se pojavila maligna neoplazna. Otkrivanjem biološkog ponašanja tumora, mogli bismo postaviti nove smjernice kirurškog liječenja te primijeniti poštedne operacije. Uz dosadašnje kliničke kriterije koji kod selektivnog pristupa određuju pripadnost skupini rizika (niski rizik: do 45 godina starosti, ženski spol, bez udaljenih metastaza, tumor veličine do 1.5 cm i unutar štitnjače, povoljni histološki tip; visoki rizik: dob iznad 50 godina, muški spol, tumor veći od 1.5 cm i širi se izvan štitnjače, prisutne udaljene metastaze, nepovoljni histološki tip), dobiveni rezultati istraživanja omogućili bi uvođenje novih kriterija koji bi omogućili klinički pristup, prije svega u skupini srednjeg rizika koja ima miješane kriterije ovih dviju grupa. Skupina srednjeg rizika najbrojnija je i u njoj je važno odijeliti one sa niskom rizikom od onih sa visokim rizikom. |
|
|
|
|
|
|
|
