|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Učinak zagađenja na programirane biosinteze morskih beskralješnjaka |
| Voditelj: |
Renato Batel |
| Ustanova: |
Institut "Ruđer Bošković", Zagreb |
| Sažetak: |
Proučavanje prirodnih i antropogenih utjecaja na živi svijet mora kompleksno je jer obuhvaća promjene na razini bioloških zajednica i populacija do stanične razine, metaboličkih procesa i makromolekula. Važno je stoga poznavanje osnovnih mehanizama djelovanja zagađivala na stanične i molekularne procese, genomsku strukturu i stabilnost. Prisutnost genotoksičnih spojeva u moru i njihova biotransformacija uzrokuju promjene integriteta DNA morskih organizama, moduliraju odgovor stanica na genotoksični stres, uzrokujući i apoptozu. Opći je cilj ove teme istražiti mehanizme interakcije žive stanice i zagadjivala na molekularnom nivou. Potrebno je stoga razjasniti vezu između indukcije oštećenja DNA zagađivalima i apoptoze, a time i proučiti procese koji reguliraju stanični odgovor na te promjene na razini strukture i ekspresije gena, kao i regulatornih proteina. Mehanizam eliminacije stanica narušenog DNA integriteta kroz proces opoptoze uključuje gene koji kodiraju za tumor supresorske proteine (P53) koji su transaktivatori niza proapoptotskih gena i/ili regulatora progresije staničnog ciklusa. Dosadašnja istraživanja članova P53 gena u školjkaša su nedostatna i kontradiktorna: opisane su djelomične sekvence u školjaka Mytilus edulis i Mya arenaria, a te su sekvence sačuvane u dvije funkcionalno važne regije gena. Do sada nije utvrđena korelacija između njihove ekspresije i izlaganja dagnji modelnim genotoksičnim zagađivalima, pa tako niti povećanog oštećenja DNA. Izolacija i sekvencioniranje tih gena trebao bi biti prvi korak u tom procesu, zatim slijedi proučavanje njihove ekspresije, intracellularne redistribucije i fosforilacije P53 proteina i njihove stabilizacije. Analize oštećenja DNA i indukcije P53 proteina obuhvatiti će različite faze staničnog ciklusa, a te promjene i zastoji u staničnim ciklusima će se povezati sa sudbinom stanice. To će nam omogućiti ne samo proučavanje mehanizama djelovanja genotoksina na molekularnoj i staničnoj razini, nego i razvijanje specifičnih biomarkera za detekciju genotoksičnih oštećenja. Rezultati ovih istraživanja biti će prezentirani domaćoj i svjetskoj znanstvenoj javnosti, te se očekuje prepoznatljiv i kritički odziv. Oni će dati primjeren doprinos upoznavanju osnovnih biokemijskih i molekularnih mehanizama reakcije morskih organizama na zagadjivala. Dugoročno gledano, ti se rezultati mogu primijeniti u regulaciji upotrebe i planiranju prihvatljivih načina odlaganja tvari antropogenog podrijetla u okoliš. |
|
|
|
|
|
|
|
