|
|
|
|
|
|
Detalji |
Projekt: |
Utjecaj liječenja akutne boli na tijek i ishod liječenja kirurških bolesnika |
Voditelj: |
Višnja Majerić-Kogler |
Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
Sažetak: |
Posljednjih desetak godina snažna nocicepcijska somatska i visceralna poslijeoperacijska bol smatra se najznačajnijim čimbenikom razvoja endokrinih i neurohumoralnih poremećaja u neposrednom poslijeoperacijskom razdoblju. Premda se učinkovito liječenje poslijeoperacijske boli smatra preduvijetom urednog poslijeoperacijskog tijeka, epidemiološka i klinička istraživanja pokazuju da još uvijek značajan broj bolesnika nakon velikih kirurških zahvata trpi poslijeoperacijsku bol, značajan poremećaj funkcije vitalnih organa te produženo vrijeme hospitalizacije ( Kehlet i Holte 2001) Utjecaj učinkovite poslijeoperacijske analgezije na tijek i ishod liječenja kirurškog bolesnika ostaje prijeporna, posebno stoga što ne postoji konsensus o optimalnom analgetskom postupku za pojedine kirurške procedure (Kehlet i Wilmore 2002; Holte i Kehlet 2003).
Glavni cilj ovoga istraživanja je utvrditi vrijednost i značaj koncepta multimodalne balansirane analgezije na učinkovitost uklanjanja poslijeoperacijske boli,sniženje razine specifičnih biljega endokrinog, metaboličkog i stresnog odgovora, modulaciju imunosnog odgovora, učestalost pojave poslijeoperacijskih komplikacija, produženi morbiditet bolesnika, dužinu boravka u bolnici, ishod liječenja te učestalost razvoja kronične poslijeoperacijske boli. Odabirom optimalne kombinacije multimodalne balansirane analgezije primjenjene epiduralno temeljene na lokalnom anestetiku i alfa 2 adrenergičkom blokatoru u bolesnika podvrgnutih kirurgiji abdomena, dokazati ćemo povoljan učinak analgetske terapije na ukupni stresni odgovor bolesnika, kvalitetu i trajanje poslijeoperacijskog liječenja pojavu ozbiljnih komplikacija te sam ishod liječenja. Smatramo da ćemo ovako kompleksnim istraživanjem iznaći optimalne modalitete liječenja akutne poslijeoperacijske boli za pojedine kirurške specijalnosti, o čijoj primjeni bi mogli postići nacionalni konsensus struke, a modaliteti dobiti status preporuke za primjenu. Kraći boravak bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja i na bolničkim odjelima omogućio bi hospitalizaciju i kirurško liječenje značajno većeg broja bolesnika te racionalnije iskorištavanja bolničkih kapaciteta i materijalnih resursa. |
|
|
|
|
|
|