|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Neoskolastička filozofija u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću |
| Voditelj: |
Anto Mišić |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb |
| Sažetak: |
Neoskolastički pokret, koji je zamah dobio od enciklike pape Leona XIII. "Aeterni Patris", nastao je kao reakcija na različite struje moderne europske filozofije koje su pomalo počele prodirati i u crkvene redove, osobito strah od panteizma i čudnog određenja odnosa između vjere i razuma odnosno znanja. Neoskolastika je reagirala i na pokušaje da se u teološka tumačenja unose zasade Schellingove i Hegelove filozofije, osobito u teološkom tumačenju. Ipak je i kod crkvenih filozofa bilo pokušaja da se, uz pomniji studij filozofije Tome Akvinskog i uopće srednjovjekovne filozofije u novom svjetlu, skolastička filozofija poveže i sa zasadama moderne filozofije. Tu je osobito spomena vrijedan pokušaj belgijskog isusovca Josepha Marechala. Ideje europskih neoskolastika preuzimaju i hrvatski filozofiji koji svoje ideje objavljuju u mnogim spisima i javnim polemikama s pristašama novovjekovnih filozofskih mišljenja. Počinju se izdavati kao što su "Katolički list", "Bogoslovska smotra", "Život", "Hrvatska straža" i drugi. Pojavljuju se i značajni autori: Antun Kržan, Josip Stadler, Antun Baure, Stjepan Zimmermann, Vilim Kailbach kao i manje poznati: Fran Barac, Franjo Šanc, Ivan Kozelj, Hijacint Bošković, Miljenko Belić, Rudolf Brajčić i mnogi drugi. Nakon drugog svetskog rada i pobjede komunističkog režima mnogim neoskolastičkim filozofima je bilo onemogućeno objavljivanje tekstova u časopisima i knjigama, pa je ostalo puno neobjavljeno u rukopisu ili "privatnim" publikacijama popus ciklostilskih izdanja ili strojopisom umnoženih primjeraka. Ovaj znanstveni projekt polazi od pretpostavke da hrvatski neoskolastički autori i njihova djela zavrijeđuju da budu temeljito i što cjelovitije istraženi, a njihovi spisi i filozofski nauk znanstveno i objektivno predstavljeni. Ovaj projekt želi biti i svojevrsna ispravka nepravde mnogim neoskolastičkim filozofima u Hrvatskloj koji, zbog političkih i ideoloških prilika, nisu mogli objavljivati svoja djela niti su bila dostupna. |
|
|
|
|
|
|
|
