|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Umjetnička baština Jadrana od kasne antike do romanike |
| Voditelj: |
Nikola Jakšić |
| Ustanova: |
Sveučilište u Zadru |
| Sažetak: |
Istraživanja kasnoantičke i ranosrednjovjekovne likovne baštine odvijet će se istovremeno kroz različita usmjerenja. Naglasak će biti stavljen na istraživanje ranokršćanskih kompleksa i na vijek njihova aktivnog djelovanja u prostoru. Poznato je naime da su se mnoga ranokršćanska kultna žarišta ugasila u vrijeme avaroslavenskih provala, pa je vijek trajanja mnogih ranokršćanskih kompleksa bio kratak. Na drugoj strani sve su brojniji primjeri na kojima se može dokazati teza kako su određena ranokršćanska svetišta odigrala važnu ulogu u rekrsitijanizaciji istočne obale Jadrana tijekom 9. i 10. stoljeća. Kod istraživanja ranokršćanskih komleksa pažnja će se posebno usmjeriti na mozaike i na njihovu temeljitu dokumentaciju što je u domaćoj praksi vrlo često izostajalo, a mnogi su mozaici u međuvremenu iz raznoraznih razloga propali. Posebna će se pažnja posvetiti nekim lokalitetima i konkretnim objektima na kojima se može pratiti odnos između ranokršćanskog svetišta i ranosrednjovjekovne crkve. U nekim se slučajevima taj odnos razotkriva u okomitoj stratigrafiji, a to su oni primjeri kad srednjovjekovna crkva nastaje na ruševinama ranokršćanske. U drugim se slučajevima taj odnos razotkriva u horizontalnoj stratigrafiji, a to su oni primjeri kada se staro crkveno zdanje zanemaruje, a u neposrednjoj blizini niče posve novo kršćansko svetište, stilski i prostorno usuglašeno s potrebama novog vremena. Istraživanja dakle idu za tim da se istovremneno analiziraju različiti slučajevi u kojima se odnos između «starog» i «novog» odvijao na različite načine provociran različitim potrebama. Ako smo istakli unutar «starih» ranokršćanskih kompleksa značaj umjetnosti mozaika, onda će u istraživanjima «novih» ranosrednjovjekovnih sakralnih kompleksa posebna pažnja biti posvećena skulpturi. Ranosrednjovjekovna skulptura, baš kao i ranokršćanski, poglavito podni mozaici vezana je uz sakralni interijer, a u oba medija dominira izražavanje ornamentima. Veliki dio svog ornamentalnog inventara ranosrednjovjekovna skulptura duguje upravo umjetnosti kasnoantičkih podnih mozaika iz čega se razabire aktivan međuodnos između dva različita likovna medija. Napuštanje skupocjene tehnike višebojnih podnih mozaika pratio je proces opremanja sakralnog interijera plitkim obojanim reljefima srodnog ikonografskog sadržaja. Jadranski prostor obiluje spomenicima obaju stilskih slojeva te predstavlja značajan spomenički kompleks na kojem se ovaj fenomen može pratiti i nudi znanstvena riješenja. |
|
|
|
|
|
|
|
