|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Istra i Rijeka: Prijelazno razdoblje sjedinjenja s Hrvatskom (1943.-1954.) |
| Voditelj: |
Darko Dukovski |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Rijeka |
| Sažetak: |
Prijelomna 1943. godina, godina je političkog referenduma istarskih i primorskih Hrvata za oružanu borbu. Prijelomna ne samo u političkom već i u mentalnom smislu. Čini se da su tadašnje generacije Hrvata shvatile i iskoristile povijesnu priliku koja se jednom narodnu rijetko pruža, priliku za nacionalnu revoluciju. Temeljna ideja socijalnoga i političkog prevrata jest “novi društveni poredak” nužno pravedniji od onog starog.
Ratne generacije mladeži brzo su sazrijevale potpuno svjesne da dolazi vrijeme smjene generacija. Stari se nisu uspjeli do kraja poistovjetiti sa socijalnim i političkim programom NOP-a, dok su mladi u tome vidjeli priliku svoje promocije. Tako je izgradnja novog društva pripala novim mladim generacijama neopterećenih predrasudama i iskustvima prošlosti. Patrijarhatu je zadan posljednji udarac ulaskom žena u sustave državne-partijske vlasti. Tradicionalni se ruralni svijet Istre i Kvarnerskog primorja nepovratno urušavao, negdje prije, negdje kasnije, više ili manje bolno. S “uništenjem” patrijarhata razorena je “institucija” društvenog sjećanja i ostvaren prekid one povijesno-iskustvene sastavnice koja je do jučer podržavala identitet ruralnih zajednica što predstavlja model socijalne prijelomnice.
Model političke prijelomnice temelji se na podređenosti novoizgrađene “narodne” vlasti komunističkoj partijskoj strukturi koja je postala vodeća i jedina politička snaga. Novi politički odnosi temeljeni u početku na “diktaturi proletarijata” u Istri stvara zbrku jer proletarijata u stvari i nema. Primjer procesa izgradnje autoritativne vlasti je odnos nove “vlasti” prema crkvi i svećenstvu, onim društvenim institucijama koje su čvrsto vezane za opstanak hrvatskoga naroda u Istri, odnosno duboko ugrađene u “povijesnu svijest” stanovništva. Model gospodarske prijelomnice specifičan je kao poratni proces pretvorbe najprvo privatnog vlasništva u državno a potom državnog u društveno. Kolektivizacija i sovjetizacija zemljišnog posjeda prvi je korak eksperimenta pretvorbe seljaka u “poljoprivrednog radnika” (zadružnog radnika, zadrugara i sl.) u procesu “industrijalizacije” poljoprivrede.Istra je i tadašnja Rijeka od 1943. do 1954. sustavno gubila dio svojega “autohtonog” stanovništva a s njim i dio zajedničkog kolektivnog mementa a nadasve tradicionalnog shvaćanja života. Migracije, emigracije, useljavanje, iseljavanje bili su oni snažni procesi koji su “obnavljali” istarsko društvo ali su doprinosili gubitku identiteta. Stvaran je neki novi |
|
|
|
|
|
|
|
