|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
„POVIJEST ZAŠTITE KULTURNE BAŠTINE U HRVATSKOJ U XIX I XX STOLJEĆU“ |
| Voditelj: |
Zlatko Jurić |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Povijest zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj u XIX stoljeću dijeli se na dva velika razdoblja. Prvo razdoblje je od polovice XVIII st. do osnivanja Centralne komisije. Kulturna baština istre i Dalmacije bila je glavni cilj europskih istraživanja: putopisa (Spon), enciklopledijskih prikaza (Fischer von Erlach) do prvih znanstvenih monografija (Adam, Cassas). Domaći istraživači K. i F. Lanza, F. Carrara i V. Andrić su predstavljali početak arheoloških istraživanja u Saloni i konzervatorske zaštite Dioklecijanove palače u Splitu. Drugo razdoblje je od osnivanja Centralne komisije do kraja I svjetskog rata. U Dalmaciji se posebno ističu V. Andrić u konzervatorskom djelovanju na zaštiti Dioklecijanove palače i F. Bulić na arheološkim istraživanjima u Saloni. M. Glavinić osniva prvi arheološki časopis u Hrvatskoj. A. Hauser, A. Perišić i F. Bulić se bave konzervatorskim radovima na katedrali i dugogodišnjoj restauraciji zvonika u Splitu. V. Andrić i F. Bulić su aktivno i dugi niz godina sudjelovali u radu Centralne komisije. Ugledni članovi A. Riegl i M. Dvorak su se uključivali u rasprave o zaštiti Dioklecijanove palače. U Zagrebu započinje složena, dugotrajna i proturječna restauracija i dogradnja zagrebačke katedrale u kojoj sudjeluju: J.J. Strossmayer, F. v. Schmidt, I. Kršnjavi, H. Bolle, J. Brunšmid i V. Kovačić.
Povijest zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj u XX stoljeću može se podijeliti na dva velika razdoblja. Prvo razdoblje je između dva svjetska rata. U Dalmaciji F. Bulić i Lj. Karaman nastavljaju istraživanja i objavljuju monografiju Dioklecijanove palače u Splitu. U Hrvatskoj i Slavoniji Đ. Szabo razvija snažnu konzervatorsku djelatnost u Zemaljskog povjerenstva za očuvanje umjetnih i historijskih spomenika u kr. Hrvatskoj i Slavoniji. Biološka zaštite je bila dominantan teoretski pristup. Drugo razdoblje je od kraja II svjetskog rata do 1990. Nakon ratnih razaranja je započela izgradnja suvremenog zakonodavstva i osnivanje državnih institucija koje se bave zaštitom kulturnog nasljeđa. U poslijeratnom razdoblju glavni zadatak je bila obnova potpuno razrušenog Zadra. C. Fisković, J. i T. Marasović nastavljaju istraživanje Dioklecijanove palače. Vodila se rasprava i osmišljena je teorija o odnosu između internacionalne moderne arhitekture i povijesnih gradskih središta. U Splitu je osnovan postdiplomski studij Graditeljskog nasljeđa. Čitavim razdobljem dominira teorija aktivne zaštite. |
|
|
|
|
|
|
|
