|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Mjerenje latentnih psiholoških svojstava: Dispozicije i procesi ličnosti |
| Voditelj: |
Vesna Buško |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
U posljednjih petnaestak godina uočava se znatan napredak u razvoju modela latentnih varijabli namijenjenih ispitivanju kako promjena tako i stabilnosti mjerenih atributa unutar različitih fundamentalnih i primijenjenih istraživačkih područja (npr. Moskowitz i Hershberger, 2002). Osobito pogodan teorijsko-metodološki okvir za analize konceptualno manje ili više stabilnih psiholoških svojstava čini se da nudi teorija latentnih osobina i stanja (Deinzer i sur., 1995; Steyer, 2005; Steyer i sur., 1992; 1999), nastala kao jedna od reakcija na poznata kontroverzna gledišta o vremenskoj stabilnosti i međusituacijskoj konzistentnosti u domeni istraživanja ličnosti (npr. Magnusson, 1990). Glavna pretpostavka koju će projekt nastojati dokazati slijedi temeljnu ideju ove teorije prema kojoj svako psihološko svojstvo sadrži komponente i crte ili dispozicije i stanja, odnosno, na neki sustavan način ovisi o obilježjima osobe ili crte, situacije te o interakciji osobe i situacije. Projektom se želi ispitati (a) koliki je udio situacijskih činitelja u mjerama razmjerno stabilnih psiholoških svojstava, (b) može li se odrediti relativni značaj situacijskih odnosno dispozicijskih komponenata mjera psiholoških konstrukata u predviđanju važnih životnih kriterija prilagodbe i postignuća, (c) postoje li i kakva je priroda interindividualnih razlika u veličini promjena u psihološkim stanjima i osobnim dispozicijama, te (d) koji su potencijalni izvori ili korelati intraindividualnih promjena u psihološkim atributima. Od projekta se očekuje doprinos u elaboraciji i načinima primjene metodološkog okvira modela latentnih crta i stanja u postupcima konstruktne validacije i unapređenju operacionalizacija kako dispozicijski (npr. crte ličnosti) tako i situacijski (npr. strategije suočavanja) shvaćenih psiholoških konstrukata. Provjere linearnih strukturalnih modela na simuliranim ili longitudinalno prikupljenim podacima trebale bi dovesti do novih spoznaja o načinima određivanja i mogućnostima tumačenja inter- i intraindividualnog varijabiliteta u rezultatima psihologijskih mjerenja, bilo da se radi o mjerenju fluktuacija u promjenljivim psihološkim stanjima ili o utvrđivanju promjena na razini razmjerno stabilnih osobina ili crta ličnosti. Uz spoznajno-teorijske, predložena istraživanja imaju i značajne praktične implikacije, naročito kada je riječ o procjenama razvojnih ili drugih promjena očekivanih povodom različitih obrazovnih, kliničkih i inih psiholoških intervencija. |
|
|
|
|
|
|
|
