|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Nacija i reprezentacija |
| Voditelj: |
Vladimir Biti |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
U klasičnoj teoriji društva kakvu su razvili osnivači sociologije i njihovi veliki sljedbenici nacija se javlja kao rubna pa čak i potisnuta tema. Uspon modernističkog duha obilježen je procesima racionalizacije i deziluzioniranja te se u takvu sklopu ideja nacije doživljava kao atavizam koji izaziva nelagodu. No u posljednjih nekoliko desetljeća, prožetih intenzivnim političkim, ideološkim i teorijskim promjenama, takva je modernistička koncepcija i sama podlegla deziluzioniranju razotkrivši se kao diskriminativna matrica s brojnim traumatičnim posljedicama. U slijedu dekolonizacije i raspada višenacionalnih državnih zajednica problem se nacionalnog identiteta vratio na povijesnu, akademsku i intelektualnu pozornicu u dramatičnom obličju, tražeći da se pronađe nov okvir njegove konceptualizacije. Od 19. stoljeća naovamo nacionalni se identitet vezuje za načelo samoodređenja što znači da prestaje biti danošću koja se nasljeđuje po rodoslovnom, rasnom ili teritorijalnom načelu te postaje zadanošću koja se povijesno oblikuje kroz jezik, književnost i kulturu. Težeći prema samospoznaji vlastita identiteta, nacija se progresivno tvori kroz svoju razgranatu reprezentaciju: književnu, glazbenu, likovnu, kazališnu, znanstvenu, političku, vjersku. No što će sloviti kao prošlost zajednice vrijedna pamćenja i preuzimanja, o tome u konačnici uvijek odlučuje konsenzus njezinih pripadnika u sadašnjosti. Budući da počiva na privremenoj, ali neophodnoj asimetriji moći, taj se konsenzus uvijek gradi na isključenjima. Reprezentacijski je čin diskriminativan stoga jer ono što predstavlja filtrira onime u ime čega to čini, tj. primijenjenim obrascem vrijednosnog raspoznavanja. Cilj je projekta ispitati kako se ti obrasci nacionalnih vrijednosti grade, reproduciraju, autoriziraju i kanoniziraju, ali istodobno osvješćuju, osporavaju, potkopavaju i mijenjaju; koje vrste praksi, djela, žanrova, institucija, identiteta i subjekata u tome sudjeluju; kako se oblikuje i preoblikuje raspored njihovih snaga u kulturalnom i političkom polju. Očekuje se da će različiti dijakronijski i sinkronijski presjeci tih polja, kroz pomnu povijesnu i teorijsku provjeru, otvoriti uvid u načine tvorbe nacionalnog identiteta i njihovu dinamičnu međuovisnost s oblikovanjem rasnih, vjerskih, kulturalnih, klasnih i rodnih identiteta. Istraživanje stječe posebnu važnost u svjetlu sve češćih «nacionalnih odgovora» na poravnavajuće učinke procesa globalizacije. |
|
|
|
|
|
|
|
