|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Hrvatska kazališna režija |
| Voditelj: |
Nikola Batušić |
| Ustanova: |
Akademija dramske umjetnosti, Zagreb |
| Sažetak: |
Kao i u drugim europskim kazališno-relevantnim zemljama, i u Hrvatskoj se kazališna režija u razdoblju moderne počinje profilirati kao najbitnija sastavnica u stvaranju kazališnog čina. Stjepan Miletić će tako svršetkom 19.st. za vrijeme svoje intendature u zagrebačkom kazalištu postati prvim hrvatskom redateljem koji istodobno nije bio glumac, a njegovim će tragom redatelja-kreatora ne samo kazališnog čina, već i cjelokupne teatarske kulture krenuti Raić, Gavella, Strozzi i drugi. Hrvatski kazališni redatelji bit će pokretači niza kazališnih projekata izvan dotadašnje središnje nacionalne teatarske matice (osnivanje novih kazalištan i kazališnih družina) inicirat će ambijantalno kazalište (M. Fotez- Dubrovačke ljetne igre; T. Tanhofer- Splitsko ljeto), a njihovim zalaganjem (B. Gavella) glumačka i redateljska pedagogija bit će podignuta na visokoškolsku razimu.
Ako bi se za glumu moglo reći da je žarišna umjetnost u sklopu umjetnosti i struka koje čine kazalište, režija čini onaj čimbenik koji ih sve povezuje i koordinira te, dakako, uobličuje i osmišljava tako da se iz njihova prožimanja tijekom izvedbe može sastaviti estetički i semantički specifičan predstavljački tekst (performance text). Razmatranjem uloge redatelja stoga možemo razvidjeti kako funkcionira čitav mehanizam proizvođenja kazališne predstave, od scenske tehnike do glume. Usto, riječ je i o onoj istanci u kazališnom sklopu i procesu kroz koju i preko koje se prelamaju utjecaji, interesi, odnosi, nazovimo ih tako, vanjskih sila- socijalnih, ekonomskih, kulturno-političkih, koje su oduvijek bile konstitutivni elementi kazališnog čina. Zbog toga smatramo da je režija kazališna (inter)disciplinarna, odnosno umjetnost pomoću koje se može rekonstruirati ne samo kazališna povijest određenog razdoblja, nego i analizom njezinih funkcija i pozicija steći uvid u društvenu, kulturnu, pa i političku povijest neke zemlje.
Projekt ima dva osnovna cilja: najprije provesti primarna teatrografska istraživanja opusa onih kazališnih redatelja koji su iz različitih razloga ostali u drugom planu dosadašnjih interesa naše teatrologije ili spram njihova djelovanja nije bilo moguće uspostaviti potrebitu vremensku i kritičku distancu; zatim razvidjeti, s jedne strane, koje su kontekstualne, lokalne odnosno nacionalne specifičnosti hrvatske kazališne režije, a s druge strane kako ona komunicira s europskim (napose redateljskim) kazalištem u različitim fazama njegova razvoja. |
|
|
|
|
|
|
|
