|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Slikarstvo i skulptura 17. i 18. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj |
| Voditelj: |
Sanja Cvetnić |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Teritorij na kojem se proteže umjetnost 17. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj razlikuje se od stoljeća koje slijedi. Ta je promjena vidljiva ne samo u veličini oslobođenoga hrvatskoga teritorija nakon Velikoga bečkoga rata (1683. – 1699.) s procvatom gradnje, obnove crkvenih interijera, palača, te pojave mnogih domaćih i stranih umjetnika koji su na novooslobođenim područjima djelovali ili tek slali umjetnine po zahtjevima domaćih (ili udomaćenih) naručitelja, nego i u novim utjecajnim sferama. Naime, za razliku od umjetničke situacije 17. stoljeća u stiješnjenom opsegu okrnjenje Zagrebačke biskupije, u kojoj su utjecaji, umjetnici ili djela pristizali iz nedalekih gradova Ljubljane, Graza, Ptuja, u novoj situaciji 18. stoljeća veze se šire, pa su tako dosadašnja istraživanja pokazala da je prisutniji utjecaj Beča (i kroz uvezene umjetnine i umjetnike koji se kao autori pojavljuju), prekodravskih gradova u Mađarskoj, ali i znatno daljih središta. U 17. stoljeću se punokrvni barokni izraz javlja tek sporadično, i to tek prek sâm kraj stoljeća u pojedinim uvezenim djelima, jer ga kao tek shvaćenu novost nalazimo i u onim sredinama uz koje je naša neposredno vezana. Prevladavaju različite stilske formule manirizma među kojima razlikujemo kasni, alpski i barokni manirizam. Iako je umjetnost kontinentalne Hrvatske u 18. stoljeću i dalje često vezana uz manirističke izraze (kasnobarokni manirizam), njene značajke postaju stilski i ikonografski sve »internacionalnije«, a kao autori pojedinih djela sve se češće pojavljuju vrhunski srednjoeuropski umjetnici. Cilj ovoga istraživanja je ustanoviti i protumačiti veze domaće baštine s europskim središtima, te koje su njene specifičnosti u globalnim procesima: u stilskoj periodizaciji koju ona pokazuje, u promjenama potaknutima tridentskim programom u sakralnoj umjetnosti, u likovnim vezama s različitim centrima kroz otvorene kanale vizualne komunikacije putem umnoživoga medija (grafike), te za djela koja nisu atribuirana tko su im autori, naručitelji, koji im je kontekst nastanka i recepcija. Recenzije kroz koje će rezultati istraživanja tijekom objavljivanja proći biti će njihova provjera, a važnost istraživanja je velika i zbog utjecaja na nastavu, na konzervatorske radove, ali i zbog općega razumijevanja hrvatske kontinentalne baštine i njena identiteta s obzirom na nova istraživanja u Hrvatskoj i u okolnim zemljema: posljednja je sveobuhvatna sinteza umjetnosti 17. i 18. stoljeća objavljena prije četvrt stoljeća. |
|
|
|
|
|
|
|
