|
|
|
|
|
|
Detalji |
Projekt: |
Uloga imunosubverzivnih citomegalovirusnih gena u latenciji |
Voditelj: |
Astrid Krmpotić |
Ustanova: |
Medicinski fakultet, Rijeka |
Sažetak: |
KLJUČNE POLAZIŠNE SPOZNAJE. Citomegalovirusi (CMV) posjeduju veliki broj gena s imunosubverzivnim učinkom. Unatoč postojanju ovih gena primarna CMV infekcija imunokompetentnog domaćina prolazi asimptomatski, ali nakon nje CMV ostaje trajno u organizmu domaćina u stanju latencije iz koje povremeno reaktivira. Tijekom primarne infekcije, ali i tijekom latencije najvažniju ulogu u nadzoru virusa imaju limfociti T i stanice NK. NKG2D je aktivacijski receptor stanica NK koji je ispoljen i na CD8+ limfocitima T gdje ima ulogu kostimulacijskog receptora. CMV posjeduju imunosubverzivne gene kojima ometaju ispoljavanje liganada za NKG2D.
CILJEVI I HIPOTEZA. Unatoč postojanju imunosubverzivnih gena imunološki sustav domaćina dobro kontrolira primarnu CMV-infekciju, te se pretpostavlja da su imunosubverzivni geni virusu zapravo važni za uspostavu i održavanje latencije te reaktivaciju. Budući su CMV-i specifični za vrstu istraživanje ćemo vršiti na miševima inficiranim mišjim CMV-om (MCMV). Posebnu pažnju ćemo posvetiti istraživanju uloge gena kojima virus ometa ispoljavanje NKG2D-liganada. Pretpostavljamo da je funkcija ovih gena ometanje imunološkog nadzora posredovanog i stanicama NK i CD8+ limfocitima T i to posebno tijekom latencije i reaktivacije virusa. Naš je cilj na ovom modelu, koristeći mutante MCMV-a s delecijom pojedinih imunosubverzivnih gena, doći do novih spoznaja o mehanizmima kojima domaćin nadzire latentni CMV i spriječava njegovu reaktivaciju, te ispitati ulogu imunosubverzivnih gena, posebno gena koji ometaju ispoljavanje NKG2D-liganada u uspostavi latencije te reaktivaciji.
OČEKIVANI REZULTATI. Očekujemo da ćemo pokazati važnost imunosubverzivnih gena za uspostavu i održavanje latencije te reaktivaciju virusa. Kinetika klirensa delecijskih mutanti bez imunosubverzivnih gena vjerojatno će biti brža, a mutante ranije ući u latenciju u odnosu na divlji tip MCMV-a. Količina njihovog latentnog genoma vjerojatno će biti manja, a sposobnost reaktivacije slabija u odnosu na divlji tip virusa. Očekujemo i da ćemo pokazati važnost NKG2D kostimulacije u kontroli virusa posredovanoj CD8+ limfocitima T te učinak na generiranje specifičnih protuvirusnih memorijskih T-staničnih klonova.
VAŽNOST PREDLOŽENOG ISTRAŽIVANJA. Dobiveni rezultati doprinijeti će boljem razumijevanju imunobiologije CMV-a, posebno latencije i reaktivacije, a što je značajno s obzirom na važnost rekurentne infekcije humanim CMV-om u imunokompromitiranih bolesnika. |
|
|
|
|
|
|