|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Samo-udruživanje u gelovima i sinteza funkcionalnih hibridnih materijala |
| Voditelj: |
Mladen Žinić |
| Ustanova: |
Institut "Ruđer Bošković", Zagreb |
| Sažetak: |
Brojne moguće primjene supramolekulskih gelova uključuju nove sustave za postupno otpuštanje lijekova, stvaranje tkiva, obradu otpadnih voda i geliranje organskih goriva ili opasnih tekućina kao nove perspektivne tehnologije za sigurniji transport tlom i zrakom. Gelna se vlakna takodjer koriste kao templati za pripravu silikatnih struktura na nano-skali (nano-cijevi, helikalne vrpce ili vlakna, strukture poput namotaja papira) površinskom polimerizacijom tetraalkoksisilana. U ovom projektu predlažemo istraživanja kompleksnih gelnih sustava nastalih miješanjem dvaju ili više konstitucijski neidentičnih gelatora koji pripadaju parovima I/II ili III/IV. Članovi svakog para pokazuju sličan tip samoudruživanja iako su konstitucijski različiti. Nastajanje mješovitih gelnih mreža u takvim sustavima predstavljalo bi supramolekulsku (ne-kovalentnu) varijantu molekulske (kovalentne) kopolimerizacije i dalo bi gelove sasvim novih svojstava. Za dvokomponentne gelove mogla bi se postići mnogo sofisticiranija kontrola faznih prijelaza i, u slučaju kiralnih gelatora, mogu nastati raznoliki izomerni (konstitucioni i stereokemijski) agregati. Za predložena istraživanja dvokomponentnih gelnih sustava koja obuhvaćaju spektroskopske (NMR, FTIR, EPR, CD) metode, elektronske mikroskopije (TEM, SEM), AFM i rendgensku difrakciju, očekuje se da odgovore na fundamentalna pitanja o međuudruživanju konstitucijski neidentičnih molekula i načinima kako se molekulska kiralnost može prenijeti na više razine supramolekulske organizacije. U ovom prijedlogu mi namjeravamo dizajnirati i sintetizirati razne nove organosilikatne hibride temeljene na molekulama sililiranih gelatora. Za sintetske kombinacije strukturnih fragmenata od kojih se sastoje gelatorske molekule I-IV kao što su oksalamidi, amino-kiseline, ?-aminoalkanske kiseline i trialkoksisililne jedinice, očekuje se da dadu molekule sposobne za samoudruživanje u raznim otapalima. Slijedeća hidroliza/polikondenzacija sililnih jedinica u agregatima ili međuudruženju konstitucijski neidentičnih molekula trebala bi dati organosilikatne hibride s organizacijom dugog dosega. Ovakav pristup otvara nove perspektive za pripravu raznolikih funkcionalnih organosilikatnih materijala s novim svojstvima i naprednim primjenama kao što su “pametni” uredjaji za prijenos lijekova, novi materijali za razdjeljivanje, senzorske tehnologije, fotonski ili elektronski uredjaji, i raznovrsne biomedicinske primjene. |
|
|
|
|
|
|
|
