|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Filozofijsko značenje kulture i kulturnoga identiteta |
| Voditelj: |
Jure Zovko |
| Ustanova: |
Sveučilište u Zadru |
| Sažetak: |
Da identitet nije samo u apstraktnom pogledu temeljni filozofijski pojam potvrđuju mislioci hermeneutičke filozofije koji za polazište refleksije uzimaju Hegelovu odredbu identiteta kao svijesti o samome sebi po kojoj se čovjek zapravo razlikuje od životinje jer se svojom sposobnošću promišljanja i obrazovanja može uzdići do općenitosti i univerzalnosti te tako oblikovati i kultivirati svoj osobni identitet. Čovjek zapravo nije po svojoj naravi ono što bi trebao biti, nego on to tek postaje edukativnim kreiranjem vlastite osobnosti u složenom i dugotrajnom procesu obrazovanja.
Svaki pojedinac koji se iz svoje prirodne naravi uzdiže do razine duhovnoga postiže to tako što u procesu obrazovanja upoznaje postojeću supstancijalnost kulturne baštine koja ga već određuje, u kojoj je on na određen način već ukorijenjen. Njegov proces odrastanja i obrazovanja ujedno je i proces osobnog sazrijevanja u kojemu se preispituje i kritički vrednuje postojeća kulturna i humanistička baština kao i zatečene institucionalne norme. Bogatstvo tradicije postaje u integracijskom razumijevanju dio naše osobnosti, dok ono što nije spoznato, ostaje nam strano i nepoznato. S tim u svezi u istraživačkom projektu razmotrit ćemo u kojoj je mjeri ostvariva Gadamerova koncepcija definicije razumijevanja kao „stupanje u događanje predaje u kojemu se prošlost i sadašnjost postojano posreduju.“ Pri prosudbi i vrednovanju različitih oblika stvaralaštva ljudskoga duha u raznolikim povijesnim i kulturnim epohama hermeneutička refleksija je pokazala kako je razumijevanju zapravo jedan proces aplikacije univerzalnoga na pojedinačne slučajeve i to iskustvo koristi u promišljanju temeljnih pitanja koje zaokupljaju suvremeno društvo. Zadaća humaniora nije samo u očuvanju i promicanju kulturnoga pluralizma u vremenu informatičke globalizacije nego i u razmatranju mogućnosti međukulturnoga dijaloga u kreiranju vlastitoga identiteta. Predmet izučavanja i istraživanja u humanističkim znanostima nije nešto apstraktno i nama strano, nego ono čemu mi nužno pripadamo: kultura i misaona tradicija kao plod ostvarenja ljudskoga duha. U obrazovanju upoznajemo i studiramo baštinjene kulturne sadržaje, a prepoznajući i usvajajući njihovu vrijednost izgrađujemo vlastitu osobnost. Svjesnim prihvaćanjem kulturnih sadržaja sami postajemo dio tradicije koja u nama nastavlja živjeti. Bez posredovane povezanosti sa sadašnjošću, bez aktualizacije i recepcije tradicija gubi na značenju. |
|
|
|
|
|
|
|
