|
|
|
|
|
|
Detalji |
Projekt: |
Upala i udio farmakogenetike u razvoju i ishodu akutnih i kroničnih bolesti |
Voditelj: |
Elizabeta Topić |
Ustanova: |
Institut za klinička medicinska istraživanja, Klinička bolnica "Sestre Milosrdnice" |
Sažetak: |
Mnoga istraživanja govore u prilog da uz oksidativni stres i upalne procese ekstracelularna proteoliza kao posljedica djelovanja matriks metaloproteinaza (MMP) igra jednu od najvažnijih ulogu u patogenezi mnogih akutnih i kroničnih bolesti u čijoj podlozi leži ateroskleroza. U dinamičnom procesu aterogeneze odvija se značajna interakciju oštećenih endotelijalnih, glatkomišićnih i cirkulirajućih upalnih stanica oslobađanjem citokina, čimbenika rasta, adhezijskih molekula i MMP. Promjene koje nastaju uslijed remodeliranja ekstracelularnog matriksa (ECM), dovode do mnogih kliničkih manifestacija bolesti. Genski i biokemijski čimbenici rizika koji doprinose aktivaciji i posljedičnoj disfunkciji endotela, što predstavlja jedan od prvi koraka u procesu aterogeneze, mogu se prema etiologiji podijeliti u one koji djeluju prokoagulatno, upalno, lipidne te čimbenike vezane uz regulaciju tlaka i remodeliranje matriksa. Ovi čimbenici nedovoljno su istraženi i većinom su opisani pojedinačno u odnosu na patologiju i uspjeh liječenja.
Međutim, na uspjeh liječenja mnogih bolesti utječu i genski čimbenici koji sudjeluju u biotransformaciji lijeka. Među njima su i enzimi CYP2D6, CYP2C9, CYP2C19, koji pokazuju višestruke genske varijacije. Na temelju farmakogenetske genotipizacije dobiva se konačna informacija o genotipu neke osobe iz kojeg proizlaze njegove fenotipske osobine, što omogućuje optimiranje lijeka i doze za svakog pojedinog bolesnika.
Postavlja se pitanje povezanosti upale, aterosklerogeneze, remodeliranja i farmakogenetskih polimorfizama i razvoja akutnih i kroničnih bolesti.
Od rezulata se očekuje bolje razumijevanje uloge biokemijskih i genetskih čimbenika rizika u patogenezi ateroskleroze i njenih kliničkih manifestacija što bi omogućilo ciljano osmišljanje strategije i specifičnih mjera primarne i sekundarne prevencije. Slijedeći načela medicine temeljene na dokazima, pristupilo bi se iscrpnoj evaluaciji raspoloživih saznanja i izradi lokalno primjenjivih smjernica za dijagnostički i terapijski pristup bolesniku. Brže postizanje terapijske doze i terapijskog učinka, te značajno smanjenje nus-pojava, odnosno neželjenih učinaka lijekova, uz smjernice smatramo značajnim doprinosom u racionalizaciji ukupnih troškova u zdravstvu. |
|
|
|
|
|
|