|
|
|
|
|
|
Detalji |
Projekt: |
Istraživanje materijala i kliničkih postupaka u stomatološkoj protetici |
Voditelj: |
Denis Vojvodić |
Ustanova: |
Stomatološki fakultet, Zagreb |
Sažetak: |
Ojačanja polimera staklenim vlaknima pokazala su poboljšanje mehaničkih osobina materijala za izradbu baza proteza u prethodnom, još nezavršenom, projektu. Zasigurno ojačanja različitim vlaknima mogu naći primjenu i u fiksnoj protetici u vidu ojačanja kompozitnih nadogradnji s intraradikularnom retencijom kao moguća zamjena za metalne lijevane nadogradnje, te ojačanja materijala za polimerne mostove koji su zbog mehaničkih osobina materijala, gracilnosti izrade, a ponekad i nepovoljnih okluzijskih i artikulacijskih odnosa, podložni lomu. Dosadašnjim istraživanjima pokazalo se kako metalne lijevane nadogradnje, uslijed prijenosa žvačnog opterećenja, mogu dovesti do lomova korjenova zuba na kojima su izrađene zbog različitih modusa elasticiteta metala nadogradnje i dentina korijena zuba. Uporabom kompozitnih cemenata i materijala sličnog modusa elasticiteta onom dentina ujednačuje se distribucija stresa na dentin izazvanog žvačnim opterećenjima. Stoga valja ojačati polimerne materijale za izradbu nadogradnji i mostova uporabom vlakana kako bi se postigla dostatna čvrstoća za sprječavanje loma gradivnih materijala. Različitim testovima (vlak, tlak, savijanje, zamor...) valja odrediti koja od dostupnih vlakana (staklena, polietilenska, ugljična, aramidska) su najpovoljnija za ojačanje, te kako provedeni postupci umjetnoga ostarivanja djeluju na mehanička svojstva ojačanih materijala. Mikroskopski valja odrediti stupanj povezanosti površine različitih vlakana s polimernom osnovom i njegov utjecaj na mehaničke osobine novostvorenoga anizotropnoga materijala poboljšanih svojstava.
Klinički dio istraživanja uključuje pacijente-ispitanike s deformitetima orofacijalne regije (prirođeni, stečeni) u kojih su prisutene i promjene stomatognatog sustava, te zbog gubitka zuba i defekata koštanoga tkiva predstavljaju skupinu pacijenata sa specifičnim zahtjevima glede protetskoga zbrinjavanja, što često zahtijeva uporabu modificiranih protetskih konstrukcija od novih poboljšanih materijala. Uporabom aksiografije izvršiti će se istraživanje nagiba i oblika kondilne staze i kretnji donje čeljusti u pacijenata s deformitetima orofacijalne regije. Rezultati će se usporediti s eugnatom kontrolnom skupinom, te tako doprinijeti antropometrijskim istraživanjima. Istraživanjem dobivene spoznaje o nagibu i obliku kondilne staze i kretnjama donje čeljusti ovih pacijenata ujedno će doprinjeti njihovu uspješnijem kliničkom protetskom zbrinjavanju temeljenom na gnatološkim principima. |
|
|
|
|
|
|