|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Grisogono i Petrić – dva svijeta renesansne filozofije |
| Voditelj: |
Mihaela Girardi-Karšulin |
| Ustanova: |
Institut za filozofiju, Zagreb |
| Sažetak: |
U okviru djela Frane Petrića Discussiones peripateticae često su spominjano, ali relativno malo istraživano djelo. Autori koji su posebno tematizirali Discussiones peripateticae su: V. Premec, M. Muccillo, M. Girardi-Karšulin, Lj. Schiffler, E. Banić-Pajnić, Vasoli, I. Martinović i Z. Pandžić u predgovoru reprint izdanja Discussiones peripateticae. Nakon što su 1993. objavljene Petrićeve Emendationes, tekstovi koje je Petrić napisao u obranu Nove sveopće filozofije, postalo je moguće i urgentno u cijelosti sagledati mjesto Petrićeva tumačenja Aristotela u izgradnji njegova sistema Nove sveopće filozofije, uključujući i one momente koji su doveli do stavljanja Nove sveopće filozofije na Indeks zabranjenih knjiga. Cilj istraživanja je sagledati Petrićevu novoplatoničku filozofiju u horizontu njegove kritike Aristotela i renesansni novoplatonizam, nužnu kariku u nastanku novovjekovne filozofije, kao reinterpretaciju antičkih filozofskih pojmova i problema. Polazi se od pretpostavke da je Petrićeva interpretacija Aristotela bitna u izgradnji njegova novoplatoničkog sistema i da je posredno važna za reinterpretaciju filozofskih termina i problema koji su kroz krizu aristotelizma i platonizma inducirali nove problematske sklopove. Rezultati filozofskih istraživanja provjeravaju se u filozofskim diskusijama. Predloženo istraživanje je važno kao tumačenje filozofske misli jednog od najvećih hrvatskih filozofa ali i kao fundamentalno istraživanje jedne prijelomne epohe u razvoju filozofske misli, renesanse, i njezina prelaska u novovjekovno mišljenje.
Grisogono je manje poznat mislilac od Petrića, ali je ipak slavna njegova rasprava o pojmu paralela objavljena u spisu Speculum astronomicum. S filozofskog je aspekta zanimljiv jer na pragu novovjekovlja zastupa prednost jedne (tada) matematičke discipline (astrologije) pred metafizikom i predviđanje (utemeljeno) na matematici drži najvećim doprinosom znanosti. Grisogono zastupa, suprotno Petriću sukladnost Aristotelove i Platonove filozofije i suprotstavlja se nominalizmu držeći da on dokida mogućnost matematike kao znanosti. I Grisogonovo je mišljenje, kao i Petrićevo, sinkretističko, ali to je jedan sinkretizam sasvim drugog tipa koji ujedinjuje Platona, Aristotela, stoicizam i matematiku.
Petrićeva i Grisogonova filozofija bitno su različite, često suprotstavljene, “dva svijeta”, ali svaka na svoj način predstavlja kritiku tradirane filozofije i ukazuje u pravcu novovjekovlja. |
|
|
|
|
|
|
|
