|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Učinci psihoedukacije na ishode liječenja u depresivnih dijabetičkih bolesnika |
| Voditelj: |
Mirjana Pibernik-Okanović |
| Ustanova: |
Klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma "Vuk Vrhovec" |
| Sažetak: |
Bolesnici sa šećernom bolešću i depresijom čine značajnu i zdravstveno vulnerabilnu podskupinu dijabetičkih bolesnika. Učestalost depresije u dijabetesu je dvostruko veća nego u općoj populaciji. Depresija se u dijabetičkih bolesnika povezuje s nedostatnim samozbrinjavanjem bolesti, lošom glikemijskom kontrolom i povećanim rizikom za razvoj dijabetičkih komplikacija. Istraživanja pokazuju da se u kliničkoj praksi dijagnostički prepoznaje samo polovina depresivnih dijabetičkih bolesnika, te da se <25% ispravno liječi.
Ciljevi predloženog istraživanja su:
1. Unaprijediti prepoznavanje depresije u bolesnika sa šećernom bolešću uz pomoć jednostavnog postupka screeninga
2. Ispitati utjecaj psihoedukacijske intervencije na spremnost bolesnika za liječenje depresije i tijek bolesti
3. Utvrditi dugoročne učinke psihoedukacije na depresivne simptome i glikemijsku kontrolu.
Bolesnici u kojih se utvrde depresivni simptomi indikativni za depresiju rasporedit će se u okviru randomiziranog kontroliranog istraživanja u intervencijsku i kontrolnu skupinu. Intervencijska skupina bit će uključena u psihoedukacijski postupak, a kontrolna nastaviti uobičajeni dijabetološki tretman uz informaciju o mogućnostima liječenja depresije. Psihoedukacijska intervencija obuhvaćat će tri interakcijska grupna sastanka, te priručnik za bolesnike o samopomoći pri ovladavanju depresijom. Na početku istraživanja primijenit će se upitnici o emocionalnom stanju bolesnika (depresivnost, stres uvjetovan dijabetesom, kvaliteta života) i samozbrinjavanju šećerne bolesti, te prikupiti relevantni biomedicinski podaci (glikemijska kontrola, komplikacije, fizički ko-morbiditet)
Psihološke varijable i glikemijska kontrola retestirat će se nakon šest mjeseci i godinu dana.
Primarni ishodi istraživanja su depresivni simptomi i stres uvjetovan dijabetesom, a sekundarni samozbrinjavanje bolesti, glikemijska kontrola i percipirana kvaliteta života.
Za otkrivanje klinički razložnih razlika između skupina u depresivnim simptomima u svaku je potrebno uključiti 165 bolesnika (alfa=.05 snaga 90%).
Razlike među skupinama analizirat će se t-testom (dvosmjernim) i analizom varijance. Pretpostavlja se da će bolesnici intervencijske skupine nakon 6 i 12 mjeseci imati bolje psihološke i biomedicinske pokazatelje.
Predložena studija je sukladna aktualnom trendu psihološkog istraživanja u dijabetesu. Temelji se na jednostavnoj intervenciju s kojom se može obuhvatiti veliki broj bolesnika. |
|
|
|
|
|
|
|
