|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Implikacije konverzije strukturne u procesnu paradigmu |
| Voditelj: |
Marin Buble |
| Ustanova: |
Ekonomski fakultet, Split |
| Sažetak: |
Organizacija poduzeća podložna je utjecaju brojnih egzogenih i endogenih faktora koji impliciraju njezine promjene. Od prvobitnih funkcijskih struktura najprije je izvršena tranzicija ka divizijskim, a potim i matričnim strukturama, da bi u najnovije vrijeme ta tranzicija bila učinjena ka procesnim i mrežnim strukturama. U kontekstu ovog potonjeg ključna je tranzicija strukturne u procesnu paradigmu koja rezultira kako nizom prednostima tako i nizom slabosti. Te slabosti uzrokovane ovom tranzicijom uvjetovale su da su mnogi projekti preoblikovanja poslovnih procesa doživjeli svoj neuspjeh. Stoga se postavlja pitanje kako taj neuspjeh minimalizirati, ako se već ne može eliminirati.
Cilj je ovoga istraživanja upravo u tome da se dade odgovor na ovo krucijalno pitanje, odnosno da se definira modela koji bi osigurao minimiziranje negativnih efekata koji proizlaze iz tranzicije strukturne u procesnu paradigmu. U ostvarenju tog cilja postavljene su tri hipoteze, i to:
Hipoteza 1: Uspješna konverzija strukturne u procesnu paradigmu ovisna je o osposobljenosti poduzeća da izvede preoblikovanje poslovnih procesa.
Hipoteza 2: Konverzija strukturne u procesnu paradigmu uspješnija je u multicelularnim nego u monocelularnim poduzećima.
Hipoteza 3: Uspješna konverzija strukturne u procesnu paradigmu rezultira boljim poslovnim performansama.
Ispitivanje navedenih hipoteza treba osigurati elemente na kojima će se graditi model tranzicije strukturne u procesnu paradigmu. Taj će model u svom integralnom obliku biti prezentiran u završnom izvješću, dok će parcijalni rezultati biti u obliku članaka u znanstvenim časopisima i referatima na znanstvenim skupovima, jednim magistarskim radom i jednom doktorskom disertacijom, te knjigom o unapređivanju poslovnih procesa.
Rezultati do kojih će se doći ovim istraživanjem relevantni su ne samo za teoriju organizacije i managementa, već i za gospodarsku praksu posebno praksu hrvatskih poduzeća kod kojih je tranzicija strukturne u procesnu paradigmu tek u svojoj inicijalnoj fazi. |
|
|
|
|
|
|
|
