|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Europska monetarna unija i Republika Hrvatska |
| Voditelj: |
Dragoljub Stojanov |
| Ustanova: |
Ekonomski fakultet, Rijeka |
| Sažetak: |
Članice EMU ostvarile su visok stupanja konvergencije dohotka i razvijenosti gospodarstava prije formiranja monetarne unije, te i kandidati za EMU moraju provesti najmanje dvije godine ispunjavajući kriterije iz Maastrichta u okviru režima ERM II. Dinamika članstva u EMU određena je stupnjem fleksibilnosti javnoga sektora te cijena u domaćem gospodarstvu, kao i stupnjem konkurentnosti domaćih izvoznika. Posljedično, izbor strategije pristupanja EMU je jedna od najznačajnijih odluka iz domena ekonomske politike zemlje kandidata. Kod monetarne i tečajne politike, odluka se prije svega odnosi na izbor režima deviznog tečaja valute prije pristupanja režimu ERM II. Članstvo u EU, kao i u EMU moraju biti popraćeni realiziranjem nekoliko ključnih determinanti gospodarskog rasta kako bi se realizirali proces "dostizanja" razvijenijih i proces konvergencije. To su investiranje u ljudski i fizički kapital, investiranje u istraživanja i razvoj te u razvoj infrastrukture, otvorenost vanjske trgovine, razvoj domaćeg "dijamanta", formiranje adekvatnog "policy mix-a", a u našem kontekstu osobito u onom segmentu koji se odnosi na procjenu vremena u kojem ev. treba, postojeću tečajnu politiku kune prilagoditi sustavu ERM II i EMU.
Hrvatsko gospodarstvo je "efficiency driven economy" čije su odrednice konkurenosti temeljni i kvalitativni faktori. Stupanj rasta i odrednice konkurentnosti lociraju Hrvatsku između teorija komparativnih i kompetitivnih prednosti. Hrvatska mora posvetiti pozornost determinantama izvozne konkurenosti razmatranim u obje teorije, te njihovim učincima na: rast, zaposlenost, razvoj, te u tome smislu mora pozorno razmatrati i ulogu deviznog tečaja.
Iz navedenog proizlazi i hipoteza istraživanja: izazovna odluka za hrvatsko gospodarstvo i ekonomsku politiku u slijedećim godinama bit će odluka o kreiranju "eurizacije", tj. članstva u EMU na takav način da ono bude kompatibilno s kriterijima domaće socijalne i političke stabilnosti.
Razina ekonomske razvijenosti zemlje (sukladno tome kapacitet države da pomiri internu i eksternu ravnotežu bez primjene protekcionističkih mjera) od osobitog je značenja u formiranju nacionalne trgovinske i devizno-tečajne politike, a ne obrnuto. Međutim, utjecaji tržišta povezani s insistiranjem na kredibilitetu vlade definiranim u politici "jakog" novca i "inteligentnoj" deflacijskoj politici, najvjerojatnije rezultiraju ravnotežom na niskoj razini zaposlenosti i niskoj stopi rasta. (D.Rodrik, The New Global Economy) |
|
|
|
|
|
|
|
