|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Hemoreološki poremećaji u kroničnim bolestima |
| Voditelj: |
Nada Vrkić |
| Ustanova: |
Institut za klinička medicinska istraživanja, Klinička bolnica "Sestre Milosrdnice" |
| Sažetak: |
Klinička istraživanja u hemoreologiji mjere deformacije, proticanje krvnih stanica i plazme, te reološka svojstava krvnih žila, da bi procjenili odnos strukturnih i funkcionalnih svojstava krvi koja su presudna za perfuziju tkiva (Bogar L et al. Euro J Clin Invest 2005:35:687). Dosadašnje su spoznaje pokazale važnost reoloških analiza u vaskularnim komplikacijama fizioloških stanja (trudnoća, menopauza, imobilizacija) te u kroničnim bolestima različite etiologije (Kobayashi S et al. Hemod International 2005;9:268; Luquita A et al. Clin Hemorheol Microcirc 2004;30:9). Dokazan je povećan rizik od od vaskularnih ishemijskih komplikacija, izravnih posljedica trombogeneze, aterogeneze i angiogeneze. (Lip, G et al. Ann Med 2004;36:119; Remuzzi A et al. Bioreology 2003;40:423). Istraživanjem patobiokemijskih procesa u krvi otkriveni su i dokazani mnogi važni biokemijski mjerljivi čimbenici, no, ni jedan nije pokazao ekskluzivnu i ključnu ulogu u patogenezi ishemije. Očitoj komplementarnosti i složenosti pridružuju se i poremećena hemoreološka svojstava krvi kao posljedica patofizioloških procesa, ali i čimbenik progresije. Predviđamo da bismo stupanj sistemskog oštećenja staničnih membrana u udaljenim tkivima, krvni protok in vivo i oksigenaciju tkiva bolje procijenili reološkim ispitivanjima kao mjerom ukupnosti stupnja patogeneze, nego analizom samo specifičnih biokemijskih biljega. U ovom istraživanju odlučili smo proučavati reumatske i bubrežne kronične bolesti kao dva klinička entiteta različite etiologije. Pratit ćemo reološke parametre - viskoznost krvi, unutarnju viskoznost eritrocita, rigidnost i stupanj oštećenja eritrocita. Usporedit ćemo ih s ekspresijom specifičnih molekula u krvi - adhezijskim molekulama (selektini, ICAM, i VCAM), citokinima (IL-6 i MCP-1), metaloproteinazama, autoantitijelima (aCCP i RF), prokoagulantnim biljezima i medijatora fibrinolize (tPA, PAI-1, D-dimeri, vW, fibrinogen), i potom s kliničkim pokazateljima i skupinom zdrave populacije (studijom parova).
Očekujemo naći ovisnost reoloških i biokemijskih biljega s aktivnošću bolesti, te predložiti odabir onih koji najznačajnije doprinose, osim rasvjetljavanju patogeneze vaskularnih poremećaja, prepoznavanju rane faze komplikacije. Rezultati mogli preusmjeriti dijagostički i terapijski pristup kroničnom bolesniku izloženom riziku od ishemijskih poremećaja. Istraživanje bi moglo koristiti i u zbrinjavanju posebnih fizioloških stanja s povećanim rizikom vaskularnih komplikacija. |
|
|
|
|
|
|
|
