|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Od građe do analize. Nepoznati i zaboravljeni hrvatski pisci XIX. i XX. stoljeća |
| Voditelj: |
Antun-Dubravko Jelčić |
| Ustanova: |
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti |
| Sažetak: |
Ključne spoznaje: Cijela hrvatska književnost ni do danas nije još sustavno pročitana i kritički relevantno valorizirana. Veliki je broj tzv. “malih pisaca”, koji su stjecajem različitih i nepovoljnih okolnosti ostajali nepoznati široj književnoj i čitateljskoj javnosti. Većinom su takvi autori živjeli u manjim sredinama, daleko od utjecajnih književnih krugova i uglednijih nakladnika, pa su svoje radove, i pjesničke i prozne, najčešće objavljivali u vlastitim privatnim izdanjima ili u nakladi “nepriznatih” i “neregularnih” nakladnika, npr. narodnih sveučilišta, raznih kulturnih društava i sl. Stoga njihove knjige, k tome još i neugledne opremom, nisu dopirale daalje od njihove uže sredine, a mjerodavna kritika nije o njima nikad ni progovorila, bilo zato što joj zaista nisu bile poznate, bilo i zato što ih je, zaokupljena poznatim i priznatim autorima, jednostavno ignorirala.Ciljevi i hipoteze: Riječ je dakle o nizu tzv.”malih pisaca”, koji nisu ulazili ni u prikaze povijesti hrvatske književnosti. Međutim, realno je pretpostaviti, mnogi primjeri na to upućuju, a neki to već i dokazuju, da među desetinama takvih autora ima i pisaca neprijeporne vrijednosti, koji zaslužuju da budu revalorizirani, štoviše, koje smo dužni revalorizirati, kako bi u hrvatskoj književnoj povijesti zauzeli mjesto koje im objektivno pripada.Očekivani rezultati: Cjelina hrvatske književnosti time će znatno dobiti na raznovrsnosti, punoći i vjerodostojnosti: jer tzv. mali pisci često su izvorniji od onih, koji se nalaze u žarištu kritičke pozornosti.Metode provjere rezultata: Analitički pristup svakom pojedinom piscu i djelu, njihova udjela u književnoj stvarnosti određenog vremena i komparacija s drugim autorima.Značenje predloženog projekta: Nije bez razloga Tin Ujević 1930. napisao feljton pod naslovom “Cijenim male pisce”, pa je to ekskluzivno stajalište dokazivao i u svojoj književnoj praksi. Njegovi razlozi nisu ni danas zanemarivi. |
|
|
|
|
|
|
|
